Šekspirijanska dvojba "mijenjati Gustafssona ili ne mijenjati" muči ne samo Lukšu Jakobušića i Mindaugasa Nikoličiusa, nego i navijački puk Hajduka. I to ne od jučer, od najnovijeg posrtanja u Koprivnici, nego već neko vrijeme. Hajduk je u nizu od četiri prvenstvene utakmice bez pobjede, zadnja je ostvarena još u rujnu protiv Lokomotive, osvojena su svega dva od 12 mogućih bodova...
Sve su to argumenti za promjenu na klupi, no koliko je puta do sada Hajduk mijenjao, i koliko dobroga su im kad je u pitanju rezultat smjene trenera donijele? I to je najjači argument onih koji zagovaraju zadržavanje Gustafssona. No nisu u pitanju samo rezultati, poraznija od samih rezultata je igra koju momčad prikazuje u zadnje vrijeme. Kad se sve zbroji i oduzme i kad se podvuče crta, pored trenerovog imena ipak ostaje veliki upitnik. Mijenjati ga ili ne?
S obzirom na to da igrače ne mogu mijenjati, čelnicima Hajduka ostaje da krizu pokušaju premostiti promjenom trenera i dovođenjem nekoga u koga imaju povjerenja da će napraviti iskorak. Je li to Nikoličiusov suradnik iz vremena Gorice Dambrauskas, koji dobro poznaje i Nikoličiusov rad, i prilike u HNL-u, teško je reći. Čelnici Hajduka zakopčani su do grla, dojam je da im je pri izboru Tramezzanija i Gustafssona bilo važnije da njihova imena ne procure u medije prije službene objave, od njihovih trenerskih kvaliteta. Vjerojatno će tako biti i ovoga puta.
Naravno, ostaje mogućnost i da Jakobušić i Nikoličius odluče nastaviti s Gustafssonom, pa dokle ide, ide. Ma koliko to u ovom trenutku izgledalo kao nemoguća misija, ne bi to bio posve neočekivan ishod. Preživio je Gustafsson i Tobol, preživio je i domaće poraze u derbijima s Osijekom i Rijekom, preživio je i Šubićevac, pa bi mogao i Koprivnicu... Bez obzira što su navijači u Koprivnici okrenuli palac dolje, odluke o smjeni Gustafssona još uvijek nema, no to ne znači da u danima koji slijede ne treba očekivati bijeli dim poviše Poljuda.