To je to što me zanima!

Šebalj otkrio: Danima nismo ni znali da je Španjolac poginuo, niti je dobio minutu šutnje...

Vozimo u majicama od nezapaljivog materijala, nismo smjeli isticati zastave, jeli smo konzerve ribe, nuždu ne obavljaš tijekom etape, nastup stoji i stotine tisuća eura, a nagrade ni za pobjednike - nema!?
Vidi originalni članak

Ne, ulazak u cilj nije nam bio emotivan. Ništa posebno. Emotivan nam je bio trenutak kad smo treći put morali mijenjati motor na automobilu. Moj Vida (suvozač Ivan Vidaković, nap. a.) pitao me što da radimo, rekao sam da se pakiramo kao da nastavljamo reli, iako smo bili spremni na odustajanje, a kad su pet minuta prije početka etape, u 7 sati ujutro, mehaničari upalili auto, rasplakali smo se od sreće! Doslovno su nam kroz prozor dodavali ulje i ostalo da si možemo pomoći na putu, taj dan ulje nam je curilo, ostali smo bez kočnice, ali preživjeli smo to paljenje motora.

Ovaj sadržaj dostupan je samo 24sata PLUS+ korisnicima na portalu

Neometano uživanje u 24sata sadržaju i brojne pogodnosti dostupne su na originalnom članku.
Idi na 24sata

Komentari 2

  • 27.01.2024.

    Šebalj.... samo prozvani ekspert...🤣🤣🤣🤣

  • aciviij 27.01.2024.

    Suvozač mu je bio totalni amater, koji je učio usput, a prosjek brzine 60 do 100 km/h .. Koliko vidim, on nije vozio trku nego je bio u turističkom obilasku u terencu od mizernih 150 KS.  

Komentiraj...
Vidi sve komentare