Moraš se sjediniti s autom. Trebaš znati točno koliko možeš napregnuti bolid jer uvijek postoje granice i moraš biti oprezan. Kao sa svime u životu, da ga ne prenapregneš niti ideš ispod mogućnosti. Sve dok tako činim, oboje ćemo biti zadovoljni. Auto i ja. Stopostotno savršenstvo, to mi je cilj. Takva sam osoba, ne bih mogao živjeti s manjim ciljevima. Ne volim govoriti o svojim vrlinama jer zvučao bih arogantno, ali ni o manama, jer vaš je posao pronaći ih.
Govori to Michael Schumacher na početku dugo iščekivanog Netflixovog dokumentarca o njemu. Nakon uvodnih scena obiteljske idile ronjenja s kornjačama u nekom koraljnom moru.
- Uh, jedva čekam pogledati taj dokumentarac i doznati nešto novo o Schumiju.
Iščekivali su to brojni fanovi najvećeg vozača u povijesti Formule 1, ali i Sebastian Vettel. I mnogi su - ili će tek biti - ostali razočarani. Jer nisu doznali baš neke velike novosti koje već nisu procurile. Autori filma ionako su najavili da detalje njegova zdravstvenog stanja neće otkrivati, a o sportskoj karijere gotovo se sve zna.
Dakle, toliko iščekivani Netflixov dokumentarac "Schumacher" u sat i 52 minute nudi red dramatike, red emocija, red podsjetnika na slavne dane sedmerostrukog svjetskog prvaka... i malo toga novoga.
Ali, baš kao i "Posljednji ples", film o Chicago Bullsima, a zapravo o Michaelu Jordanu, bacio je novo svjetlo na glavnog junaka. Portretirao je Schumija izvan staze. Otkrio dvije strane njegova života.
Na jednoj je strani priča o globalnoj sportskoj zvijezdi, koja je promijenila povijest Formule 1 i od Ferrarija napravila nenadmašnu silu, a na drugoj o obiteljskom čovjeku koji je dao sve za ženu Corrinu i djecu Micka i Ginu-Mariju.
- Što ja radim ovdje? Nedostaje mi obitelj. Zašto sam tako daleko od njih? Ovo mi više nije važno kao što je bilo, obitelj mi je puno važnija - pričao je Schumacher tijekom svoje zadnje sezone u F1, kad je vozio za Merceses, a u filmu prepričala glasnogovornica obitelji Sabine Kehm.
Ljubitelji Formule svakako mogu uživati u akciji Schumijevih najslavnijih utrka, poput sukoba s tadašnjom ikonom sporta, prvakom Ayrtonom Sennom u Francuskoj 1992. godine, nakon kojeg su počele tenzije između njih dvojice. Iako je Schumi kao dječak imao Sennin poster u sobi, otkrio je Briatore...
- Hej, sj**ao si, ali samo razgovaram s tobom - objašnjavao je Senna mladom Schumiju, koji je skrivio sudar pokušavaju prestići ga već u prvom krugu.
I sjetiti se početaka, kad je 1991. usred sezone sretno upao u momčad Jordana.
- Tko je dovraga taj? - reagirao je šef momčad Eddie Jordan kad mu je menadžer Willi Webber predložio da uzme mladoga Schumija.
- Aha, pobjeđivao je u Formuli 3, sad se sjećam - dodao je, a onda pred TV kamerama govorio kako njegova momčad ima politiku da vjeruje i daje šansu mladima.
- Kad je ušao u F1, još nismo bili ni svjesni koliko je to velika stvar, otišli smo na trg na pizzu, bilo je krcati, 400-500 ljudi i nitko mu nije prišao, nitko ga nije znao. Bio je to posljednji put da smo mogli tako neometano jesti u restoranu - prepričao je otac Rolf, koji je najzaslužniji za Michaelovu karijeru.
- Tata je stalno nešto slagao u garaži i jednom je, kad sam imao četiri godine, motor s mopeda, koji je išao 40 km/h, stavio na dječji go kart. Uživao sam vozeći od malena - priča Schumi.
Obitelj nije bila bogata. Držali su restoran i otac je napravio karting stazu, koja je, sjeća se mlađi brat Ralf, njima bila kao veliko igralište.
- Uvijek mi je bilo drago što sam pobjeđivao s najlošijom opremom. Izvadio bih nečije gume iz smeća, stavio ih na svoj kart bolid i pobijedio - priča Michael, koji je na Svjetskom juniorskom prvenstvu u kartingu vozio za Luksemburg.
- Jeftinije su kvalifikacije nego da vozim za Njemačku, a ktome smo i jedini natjecatelji za Luksemburg pa i u slučaju lošijeg rezultata ništa nas ne košta u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo - objasnio je mladi Schumi.
Willi Webber uoči ga je zbog drugačijeg stila vožnje, ali kad mu je prišao, sam Schumi je bio uvjeren da će cijeli život voziti karting jer nije imao novca za Formulu.
- On tada nije imao ni 500 maraka, a kamoli 600.000 do 700.000 maraka koliko košta sezona u Formuli - rekao je Webber, a Schumijev otac Rolf nadovezao se:
- Webber nas je pozvao k sebi doma na večeru i ponudio mu ugovor na pet godina, bolid i mjesečnu plaću 2000 maraka. To je, naravno, bila ludnica!
Emotivni su bili trenuci prije nego što je stao na pobjedničko postolje u Imoli 1994. godine, kada mu je njegov šef u Benettonu Flavio Briatore saopćio da je Senna u lošem stanju, u komi. Tada se najbolje vidjelo da Schumi nije (samo) 'ledeni čovjek', kojeg ništa ne može dirnuti. Tada je govorio i o svojim strahovima da pogine na utrci...
- Vidjeli smo toliko sudara, nesreća koje su se činile težima i gorima od njegove. Ne, ne očekuješ da se takvo što dogodi. Misliš da ima modricu na ruci ili je slomio nogu, a onda vidiš da ga voze helikopterom, nitko ti ništa ne govori, a ti samo razmišljaš 'Utrka se mora nastaviti, svi će se utrkivati pa moraš i ti, zašto ne bi?'
- Kad sam mu rekao da na postolju nema pjenušca i da Senna nije dobro, prvi sam put vidio takvog, drugačijeg Michaela - rekao je Briatore.
- Ma i dva sata nakon utrke, kad su mi rekli da je u komi, nisam vjerovao da će umrijeti. I kad sam čuo prvi glas da je umro, pa nakon toga opet informaciju da još nije, ali je u komi, razmišljao sam 'Možda će propustiti utrku-dvije i vratit će se, možda biti prvak.' Najgore je bilo dva tjedna kasnije kad sam morao prihvatiti da je umro. To je bilo suludo. Otišao sam u Silverstone i odjednom počeo stvari gledati drugačije. Voziš stazom i razmišljaš 'Ovdje možeš poginuti, na ovom mjestu možeš poginuti...' Toliko sam puta ondje vozio, a onda postaneš svjestan tolikih dijelova staze gdje možeš stradati, poginuti na licu mjesta. Samo sam o tome razmišljao.
- Nisam znao hoću li sad zauvijek tako razmišljati. Budio sam se noću, nisam spavao dulje od tri sata - pričao je suznih očiju.
Vozači Mika Häkkinen, Eddie Irvine, David Coulthard i Mark Webber, te novinari Richard Williams i James Allen otkrili su kakav je zapravo bio Schumi. Ultra natjecateljski duh, koji ga je vodio kroz karijeru. I veliko samopouzdanje.
- Ne, ne sjećam se da sam ikad pogriješio - odgovorio je Coulthardu o sudaru 1998. na VN Belgije, kad se Schumi zabio u njega. Nije priznao krivnju (iako su ga proglasili krivim), kao ni za sudar s Villeneuveom 1997. na VN Europe.
- Nemojte od mene raditi zvijezdu - rekao je Jeanu Todu, koji se zbližio s obitelji Schumacher nakon godina suradnje. I koji je u filmu objašnjavao kako Michaelu nije odgovarala uloga velike zvijezde. Puno se ugodnije osjećao u okruženju obitelji nego na eventima pod svjetlima pozornice.
Posljednji dio filma donosi baš najveće emocije. Epizoda o Michaelovu životu nakon teške nesreće u Alpama 2013.
- Naravno da mi Michael nedostaje svaki dan. Kao i našoj djeci, njegovu ocu i svima nama. Ali Michael je ovdje. Na drugačiji način, ali ovdje je i to nam daje snagu. Zajedno smo, živimo zajedno u kući, odrađujemo terapije i sve što možemo da mu bude bolje. I da osjeća svoju obitelj, našu vezu. Učinit ćemo sve što možemo. Michael je uvijek štitio nas, sad mi čuvamo njega - govori negova supruga Corrina, koja je otkrila i kako ju je Michael osvojio:
- Pripremila sam mu večeru za rođendansku zabavu i on je jedini nakon večere ostao pomoći mi oprtai posuđe i pospremiti. Pomislila sam 'On je muškarac za mene!' Znao me nasmijati, zabaviti, zaljubila sam se u njega jer je divna osoba.
A sin Mick Schumacher, koji je pošao očevim stopama i vozi Formulu 1, rekao je:
- Imali smo mnoge sretne trenutke dok sam odrastao, ali nakon nesreće, naravno, tih trenutaka više nema. Nije fer. Sve bih dao da mogu razgovarati s tatom o Formuli.