Pitao sam se što mi to uopće treba u životu. Jesam mogao lijepo biti novinar ili odvjetnik ili raditi u dućanu pa da trpim samo jednog šefa i to je to, a ne ovako da razočaraš cijelu naciju, iskren je, kao uvijek, bio Dario Šarić.

No razočaranje će mu samo biti motiv da u sljedećoj sezoni ispravi loš dojam iz Francuske.

- Na kraju dana, košarka mi nosi ljubav. Vratit ću se - dodao je 21-godišnjak, ne dozvolivši ni na sekundu da se postavi pitanje o tome hoće li se nastaviti odazivati pozivima u reprezentaciju.

Sad zna i kako se postaviti u novim akcijama.

- Morao sam biti bezobrazniji, morao sam se više nametnuti, ali to je problem cijele reprezentacije jer mi jednostavno nemamo vođu. Kad dođemo na pripreme, točno se mora znati tko će to biti, a tko će nositi vodu. Svaka ekipa koja ima rezultate tako igra. Odlični su Raduljica i Bjelica, ali Teodosić će uzimati ključne lopte, baš kao Spanoulis, baš kao Dražen kad su bili i Toni i Dino u reprezentaciji. To može biti Hezonja, to može Bogdanović, samo trebamo znati tko ima koju ulogu, ovako svih 12 igrača žele biti junaci.

Postoje na svijetu momčadi koje su do uspjeha dolazile bez izrazitog vođe, ali to su onda potpuno drugačije koncipirani sastavi.

- Recimo, kad vidite onu Argentinu i Nocionija, Scolu i ostale, vidite da su pravi momci, da su se spremni potući jedan za drugog na terenu. Naša reprezentacija potukla bi se na ulici, ali na terenu ne znamo kako se to radi, a da nitko ne vidi. Da se potučemo i da pritom zabijemo koš.

Kad smo već kod grubosti, jedna od priča iza kulisa Eurobasketa jest da je Vassilis Spanoulis toliki autoritet u grčkoj svlačionici da je jednog od suigrača skoro zadavio od bijesa.

- Mogao bih i ja tako za dvije godine, sigurno, ali sad još ne. Ima tu igrača koji su ispred mene, koji su napravili više u karijerama - rekao je Dario, koji ne misli da je smjena generacija idealno rješenje.

A ni da će se dogoditi tek tako.

- Super je što imamo juniore koji su svjetski viceprvaci, ali i mi moja i Hezonjina generacija osvajale su medalje pa smo izašli samo nas dvojica iz cijele reprezentacije. Tko zna koliko su ti juniori spremni za seniorsku košarku, možda samo dvojica-trojica uđu u A-reprezentaciju jer smo već imali takvih slučajeva. I onda nam se dogodi da imamo dio igrača '84. i '85. godišta, pa rupu do Bojana koji je '89. i onda opet rupu do mene i Marija. Pa kad se skupimo u reprezentaciji, nas 12 zajedno imamo osam trofeja, logično da se izgubio pobjednički mentalitet.

Nije krio da je zbog nedostatka vođe bilo malo glasnijih rasprava u svlačionici, no u potpuno krivo vrijeme.

- Bilo bi bolje da smo se posvađali na pripremama i odmah svi rekli svima što mislimo. Ali pobjeđivali smo sve pred sobom pa smo sve lakše podnosili i zaboravili.

Na putu prema izgradnji pobjedničkog mentaliteta, stvaranju vođe i uvođenju klinaca u reprezentaciji zadržao bi ono što je naučio ovog ljeta.

- Meni se, bez obzira na sve, sviđa Perasovićeva filozofija igre. Druga je stvar što ju nismo malo bolje proveli na terenu, ali ako i dođe novi izbornik ili Perasović ostane, trebamo nastaviti u sličnom stilu.

Velimir Perasović sam je rekao da misli da je njegovo vrijeme prošlo, priča se o Slavenu Rimcu, Anti Nazoru, Žanu Tabaku i još cijelom nizu drugih stručnjaka, čak i euroligaških trenera poput Andree Trinchierija ili Dimitrisa Itoudisa jer znaju govoriti hrvatski. No Šarić je svjestan da nije promjena na klupi jedino što se treba dogoditi.

- Dosta smo mi igrači krivi za ovo. Ne vjerujem da je baš sve do trenera, ne može biti da smo promašili i s Repešom i s Perasovićem.

Tko god dođe, Šarić je zbog iskrenosti i primjera drugima jedan od favorita za kapetansku traku.

- Možemo mi s istim ovim igračima nastaviti dalje. Ali samo ako smo potpuno svjesni da smo dotakli dno. Dno dna. Idemo ispočetka nešto izgraditi. Kad prespavamo ovo, svi smo na kraju svjesni koji to dres predstavljamo i za koga se borimo - zaključio je krilni centar Hrvatske.