Do kraja je ostalo više od minute, ali pobjeda je već bila u Ciboninim rukama. Dario Šarić okrenuo se prema navijačima i pozivao ih na buku. Već se “potiho” slavilo, a kad je konačno isteklo vrijeme, on i suigrači su “eksplodirali”.

Krenula je pjesma, ples, zagrljaji, poljupci, Dario je opet bio glavni, najsretniji, najnabrijaniji... Igrao je svih 40 minuta, zabio 23 koša, uhvatio 11 skokova, podijelio sedam asistencija i čak pet blokada. Naravno, proglašen je najkorisnijim igračem, a kad je primio trofej, fintirao je da ga baca prema suigračima i povikao: “Za ekipu!” Na kraju je još imao snage za podići najtežeg suigrača Darka Planinića na ramena da skine mrežicu s obruča, a zatim odjurio na tribine među navijače, s kojima je zapjevao, izgrlio se s njima i naposljetku im bacio dres. Ne gornji dio, kojeg će sačuvati, već donji.

Ako je netko dosad sumnjao, nakon nedjelje dileme više nema. Dario Šarić je čudo od košarkaša!

- Došli smo u Beograd kao Olympiacos posljednje dvije sezone na Final Four Eurolige, bez pritiska rezultata, stresa... Ovo je samo dokaz da na parketu ne igra novac. Mi smo to i dokazali - započeo je Dario pobjednički govor.

- Protiv Zvezde smo u četvrtak pokazali da imamo snage dobiti utakmicu u završnici, a u finalu je Cedevita sve taktički postavila kako treba, ali mi smo odigrali stvarno dobro. Ne znam, ne mogu reći kako se sve odvijalo, ali mi smo od svih momčadi ovdje imali najviše vica u igri i to nam je na kraju donijelo pobjedu – rekao je Šarić.

Radio je apsolutno sve što se moglo. Kažu za njega da nije dobar šuter, a zabio je pet trica. Kažu da još mora raditi u obrani, a podijelio je pet blokada. Izgubio je i pet lopti, ali sve je to bilo u želji da učini najbolje za momčad i donese joj pobjedu.

- Ovo mi je sigurno najsretniji trenutak karijere. Kad sam bio mali, otac mi je pričao i čitao o jugoslavenskoj ligi, koja je bila prepuna strašnih igrača. Zato mi je ovo stvarno poseban trenutak, osvojiti ovu ligu, koja je zapravo kao ta Jugoliga. I znam da ću ispasti loš, ali baš mi je gušt što sam pobijedio izbornika - nasmijao se mladi Šiši.

Nije još želio o budućnosti. Sve će se znati, kaže, za tri do četiri tjedna. Hoće li ostati u Ciboni, otići u neki europski klub ili u NBA. Ali ima dovoljno samopouzdanja da kaže ovo:

- Ni Wiggins, ni Parker ne bi mogli učiniti od Cibone ovo što sam ja – rekao je, aludirajući na igrače kojima se predviđa vrh NBA drafta.

Otišao ili ne, ostat će zapamćen kao igrač koji je “vukovima” donio ABA ligu, jedini trofej koji joj je nedostajao.

- Bez obzira na to bila mi ovo posljednja sezona u Ciboni, imao sam ogromnu želju za ovim trofejem. Gledao sam uživo kako Kecman zabija onu tricu sa sirenom i ovo mi je sigurno najdraži trenutak karijere.