Nikad neću, do kraja života, zaboraviti tu prošlu nedjelju, teško je, shrvano, govorio jedan tinejdžer.
Ime mu je Noel Saračević, ima 15 godina i tog je dana izgubio oca.
Noel je, baš poput uzora oca, rukometaš. Igra za Veszprém KKFT. A groznu je vijest vidio - na internetu!
- Dobio sam nekoliko poruka sućuti, a nisam imao pojma što se događa. Kako mi je većina poruka stizala iz Hrvatske, otišao sam na internet provjeriti. I tek sam tada doznao da mi je otac umro od srčanog udara - ispričao je Noel za mađarski Blikk i dodao:
- Detalji su bili šokantni, došlo je tako neočekivano, pa i sad ne mogu vjerovati.
Njegova majka je Mađarica Anikó, koja se rastala od pokojnog Saračevića.
- Upoznali smo se 2000. kad je Zlatko igrao za Veszprém. Potom smo živjeli u Hrvatskoj, ali 2007. smo se razišli. Naravno, dogovorili smo se o skrbi nad sinom - ispričala je shrvana Aniko.
Noel je bio u stalnom kontaktu s ocem, iako je pandemija korona virusa otežavala posjete zadnjih godinu dana.
- On je živio u Hrvatskoj, a ja u Mađarskoj, ali prije korone svake školske praznike provodio sam s njim. Kad je krenulo zatvaranje i epidemiološke mjere, neko se vrijeme nismo mogli vidjeti, ali razgovarali smo telefonski svaka dva do tri dana - nastavio je Noel Saračević.
Tražio je oca i rukometne savjete.
- Često sam mu slao snimke svojih utakmica, ali nikad mi nije previše govorio. Smatrao je da je to posao trenera, a ne roditelja. Iako ga nikad nisam uživo gledao kako igra rukomet, mnogo sam puta dolazio na njegove treninge. Tako sam se i zaljubio u ovaj sport. Nikad neću zaboraviti kako sam na kraju treninga mogao ostati s njim i pucati.
Dirnulo ga je kad je vidio koliko je ljudi u Mađarskoj voljelo njegova oca.
- Uvijek sam ga gledao samo kao oca, a ne kao igrača ili trenera. Nisam imao pojma koliko su ga voljeli i poštovali u Mađarskoj. Težim tome da postanem sjajan čovjek kao što je bio moj tata - pričao je Noel i zaključio:
- Redovito smo šetali psa i često bi nas netko zaustavio da porazgovara s tatom. I razgovarali su kao da se poznaju 20 godina. A kad bismo se razišli i ja bih ga pitao tko je to bio, tata često nije imao pojma! Uvijek sam se smijao tome...