Sandra Perković razmišlja odlasku iz Hrvatske, ali i o mogućem prekidu karijere! 

Najbolju hrvatsku atletičarku na to je nagnala ponuda koju je njezin trener Edis Elkasević dobio iz inozemstva. Perković razmišlja o odlasku iz Hrvatske kako bi mogla nastaviti suradnju s trenerom koji ju je vodio do najvećih uspjeha.

- Edis Elkasević je dobio veliku ponudu iz inozemstva, tako da postoji mogućnost da 2020. on neće biti moj trener. U ovih par mjeseci moramo vidjeti kako i što možemo realizirati, što će biti s nastavkom naše karijere, jer zbog financijskih sredstava koja on prima u Hrvatskoj, čovjek je odlučio, a ja ga za to ne krivim, potražiti svoju sudbinu negdje drugdje. U dogovoru sa sponzorima i mojim drugim timom pokušavamo ostaviti Edisa u Hrvatskoj. Ne osuđujem ga, on ovdje radi za četiri tisuće kuna -  rekla je Perković na konferenciji za medije uoči početka nove sezone i odlaska u Stockholm na miting Dijamantne lige.

'Ako odem, neće to biti dobro Hrvatsku! A možda i završim karijeru'

Tko će Sandru trenirati ako to ne bude moguće?

- Nitko. Ako dođe do toga, pošto su sljedeće godine Olimpijske igre, svijet je okrenut tome. Postoji velika mogućnost da ja odem za njim, a to ne bi bilo dobro niti za mene, niti za njega, niti za Republiku Hrvatsku. Ako se ne realizira ono što planiramo u sljedećih nekoliko mjeseci, bit ćete obaviješteni o tome - rekla je Sandra koja je s Elkasevićem u vezi od 2012. godine. Postao je njezin trener godinu dana kasnije, kada je prekinula suradnju s Ivanom Ivančićem.

Ostane li bez mogućnosti rada s Elkasevićem, Sandra Perković nije isključila mogućnost završetka karijere.

- Ne znači da ću završiti karijeru, ali možda ću izgubiti motivaciju. Možda ću i završiti karijeru. Možda će me trenirati neki poluproizvod od trenera pa ću bacati tih 60 metara i onda ćemo se lagati da je to sve super, nakon svih mojih sportskih rezultata. Imam možda još deset godina, ali možda mi pukne film i sljedeće godine odustanem. Što mi fali roditi djecu i otići živjeti na more? Probudiš se ujutro i sadiš cvijeće, a ne tu kumiti, moliti, smrzavati se, vrištati. Za što? Zbog čega? Da mi netko kaže 'bravo, svaka čast?' Ja volim ovaj sport, dajem sve od sebe, ali previše je to godina, previše pritiska. Ljudi ne shvaćaju koliko je to ciklusa, koliko je to svakodnevnog treniranja - kaže iskrena Sandra.

Ona se ove sezone trebala pripremati za Olimpijske igre koje se 2020. godine održavaju u Tokiju. Naša najtrofejnija sportašica u karijeri je osvojila gotovo sve što je mogla. Dvostruka je olimpijska i peterostruka europska pobjednica, a od 2014. godine drži hrvatski seniorski rekord u bacanju diska.

- Ovo je nezahvalna situacija. Osjećam gorčinu u grlu. Ne želim razmišljati da se to neće moći riješiti, jer se radi o banalnim stvarima. Uopće ga ne osuđujem. Meni da se ponudi neka bolja prilika, tko zna kako bih ja razmišljala ili svatko od nas. On je mlad čovjek, treba brinuti o svojoj obitelji, mora gledati najbolje za sebe i tko sam ja da mu sudim.  On je sa mnom proveo sedam godina rada i treniranja po nevjerojatnim uvjetima i uopće se čudim što je taj čovjek još uvijek danas tu gdje je. Svi misle da samo sportaši dobivaju ponude za promjenu državljanstva, no u atletici to nije slučaj. Sportaši sada moraju čekati četiri godine na nastup za novu državu, ako IAAF ne odluči drugačije. No, ono u što sada zemlje koje barataju s puno novca ulažu su umovi - rekla je Sandra pa nastavila:

- Mi sami nismo svjesni koliko su treneri napravili u hrvatskom sportu, koliko su nam pomogli, a mi ih omalovažavamo, prvo što se tiče plaćanja, a onda i odnosom. Primjerice, mi sportaši imamo pravo na povlaštenu mirovinu, dok treneri nemaju. Mi se ponašamo kao da je lako napraviti olimpijskog pobjednika. Sljedeće godine su olimpijske igre, mnoge zemlje koje imaju novac žele najbolje uvjete za svoje sportaše. Mi koji malo manje brinemo o sportašima mogli bi biti oštećeni. Najveći mu je problem što je to sljedeća godina, što je taj Tokio, a može dobiti novca koliko nije dobio u deset godina u Hrvatskoj. On još uvijek radi sa mnom, ali bi po završetku sezone mogao biti zaposlenik nekog drugog, čak i moje konkurencije.

'Žalosno je da trener olimpijske pobjednice ima plaću od četiri tisuće kuna'

U slučaju da Elkasević prihvati ponudu, za njim bi mogla krenuti i Sandra. No, i tu postoji problem.

- Postoji mogućnost da taj novi poslodavac traži od njega da trenira samo njegove sportaše i da ne smije imati pristup meni. Dolazim u situaciju koja je nezavidna uoči otvaranja sezone. Edisu je sad tu najteže. On je sada u vatri između mene, rezultata i nečega što su mu ponudili nešto što neće moći zaraditi u ne znam koliko godina. Mi smo apelirali već nekoliko godina i čovjek se ponada da će nakon svih tih medalja i uspjeha meke stvari biti bolje, ali situaciju u Hrvatskoj se ne mijenja - kaže Sandra.

- Dosta je žalosno da trener olimpijske pobjednice ima plaću od četiri tisuće kuna. Nije da samo trenira sa mnom sat vremena ujutro i sat popodne. Tu su i pripreme, i planovi, i stres koji proživljava sa mnom na natjecanjima. Tu su i sredstva koja stalno kasne pa moraš koristiti svoj novac, stalno ti se nešto duguje. To je sramotno. Što je s klubovima, što je s Hrvatskim atletskim savezom koji uopće nema plaće za trenere, nego samo za 'hladni pogon', za tajnicu, direktora i izbornika? Zar hrvatski atletski savez ne može imati na plaći pet trenera - retorički se zapitala najbolja hrvatska sportašica koja tvrdi da njezin apel nije upućen na određenu adresu.

- Nije to nikome upućeno. Samo sam htjela objaviti kako postoji mogućnost da najbolja hrvatska sportašica izabrana ne znam koliko puta od Hrvatskog olimpijskog odbora može ostati bez trenera u olimpijskoj godini. Ta ista sportašica deset godina trenira u uvjetima koji puževim korakom idu ka naprijed. Neke stvari koje su se trebale riješiti prije dvije godine, još se uvijek nisu riješile, a hoće li se riješiti to ni sama ne znam.

Nijedna institucija nije upoznata s ponudom koju je dobio Elkasević pa tako ni Hrvatski olimpijski odbor.

- Hrvatski olimpijski odbor nije upoznat s ponudom, jer s njom, zasada, nema veze. Hrvatski olimpijski odbor nam je u posljednjih pola godine toliko omogućio da nemamo više obraza išta spominjati. Ako dođe do te razine da Edis stoposto odlazi, onda će to biti upućeno svim institucijama. Ovo je moj apel svima njima. I nisam samo ja u pitanju, ima tu i drugih sportaša. Kao sportaši imamo životni vijek. Mi se sad iskorištavamo. Ako sad ne damo sve od sebe, kad ćemo?

Sandra bi bilo lakše da za Elkasevića može naći zadovoljavajuću alternativu.

- Ne mogu naći drugog trenera. Da mogu naći drugog trenera, ja bih mu rekla 'ajde ti tamo gdje hoćeš ići'. Ja ne mogu bez njega, što se tiče sportskog svijeta. Koji će trener uzeti Sandru Perković? Od Kubanke? Od Njemice? Od Australke? Od Amerikanke? I za koji novac? Nema u Europi, a ne u Hrvatskoj, trenera koji mene može preuzeti. On je učenik trenera Ivana Ivančića. 'Trenđina' najveća mana je bila što je bio malo prestar pa kad uđeš u te neke godine više nemaš strpljenja. On to sve ima i puno više razumije, bio je na školovanju u Americi. Tamo je i prvi put trebao ostati pa se vratio u Hrvatsku.

Godinama ukazuje na financijske probleme

Prema pravilima Međunarodne atletske federacije (IAAF) treneri nemaju nacionalna ograničenja po pitanju angažmana u drugim državama, dok natjecatelji za promjenu državljanstva moraju čekati četiri godine kako bi mogli nastupiti pod zastavom druge države.

Sandra Perković je naglasila kako već godinama ukazuje na na probleme po pitanju financijskih i drugih uvjeta u kojima ona i njezina ekipa rade te da su poboljšanja nedostatna i prespora.