Travnjaci hrvatskih niželigaša sve su prazniji. Mnogi nogometaši amateri, kao uostalom i ljudi iz drugih sektora, odlaze trbuhom za kruhom u inozemstvo, ili u veće gradove poput Zagreba. Takva situacija posebno pogađa Slavoniju i Baranju.
Ipak, pronašli smo mladića koji je iz inozemstva došao u tu istu Slavoniju! Japanac Arata Kobayashi (21) napustio je rodni velegrad Tokio koji broji gotovo 14 milijuna žitelja i otišao u Osijek koji ima tek nešto više od 100.000 stanovnika, a i to je upitno...
- Oduvijek sam želio postati nogometaš. Nakon što sam završio srednju školu i maturirao zaputio sam se u Englesku. Igrao sam tamo godinu dana za jednog niželigaša. Čovjek koji me tamo doveo imao je veze s ljudima iz Akademije Krpan&Babić pa me preporučio - objašnjava Arata pa dodaje:
- Na prvu mi se svidjela ta opcija pa sam u siječnju otišao na probu u drugoligaša BSK Bijelo Brdo. Nažalost, tamo nisam prošao, ali javili su mi se ljudi iz četvrtoligaša Borca koji su bili toliko srdačni da sam odlučio ostati.
Arata je u Hrvatskoj doživio pravi kulturološki šok. Bivši hrvatski reprezentativac, a danas trener Rudeša Marko Babić (38), pomogao mu je da se brzo snađe.
- On mi je sve organizirao. Hranu, smještaj, doveo me u NK Elektru... Sad mi više ne pomaže, samostalan sam, ali i dalje smo prijatelji, čujemo se - dodaje.
Njegov NK Borac Kneževi Vinogradi trenutno nije u najboljoj situaciji.
- Ne ide nam baš najbolje, ali dižemo se. U početku nisam igrao utakmice jer sam se kasno priključio pripremama, ali sad dobivam ozbiljniju minutažu. Mlad sam još, trebaju mi utakmice i iskustvo - kaže hitronogi Arata koji pokriva poziciju ofenzivnog desnog beka, a po potrebi i krila.
Iako je noćni život u Osijeku nekima jako primamljiv, Japanca to ne zanima.
- Ma ja sam jednostavan tip. Svako jutro sam odradim trening, ili odem u teretanu. Napravim si ručak i malo odmorim do večernjeg treninga s klubom. Izlasci? Ma ne, nemam vremena, želim naučiti hrvatski, a za to će mi trebati puno truda jer vam je jezik nevjerojatno težak. Lako je meni, dosta mojih suigrača uz nogomet mora raditi, a ja nemam drugi posao, koncentriran sam samo na nogomet - kaže skromni Arata.
Ipak, ni njemu nije lako preživjeti u Hrvatskoj.
- Trudim se živjeti samo od nogometa, ali to ponekad nije dovoljno. Sva sreća da mi roditelji nekad pošalju novce...
Arata je u Hrvatskoj tek godinu dana, a već je otkrio prave specijalitete.
- Kad ne kuham ručak, volim otići na čobanac. Mogu pojesti nekoliko porcija. A tek ćevapi, burek... Kako je to fino! Ne propuštam pojesti dobar obrok ovdje. Sitan sam, a za uspjeti u vašem nogometu moram biti fizički jači - objašnjava Kobayashi.
Jednu stvar kod Hrvata baš obožava.
- Velika je razlika u mentalitetu Hrvata i Japanaca. U Japanu svi rade puno i žele biti bogati. Opsjednuti su tim, zanemaruju obitelj, samo rad, rad i rad... U Hrvatskoj je drugačije. OK, i ovdje se ljudi bore za egzistenciju, ali znaju se i zabaviti, provesti vrijeme s obitelji i prijateljima. Hrvatima je posao samo jedna od stvari u životu, a Japancima je to sve. Ali da ne bude da samo kritiziram svoje, stvarno mi ponekad nedostaje Tokio.
Kobayashi ima samo jedan cilj.
- Želim zaigrati nogomet profesionalno. Bilo koja prva liga u Europi, zbilja mi nije bitno koja. Baš bi bilo lijepo zaigrati za NK Osijek, to bi mi bilo kao da sanjam. Da se ne lažemo, nisam još na toj razini, ali idem korak po korak - kaže japanski desni bek.
Suigrači u Borcu ga obožavaju, ali jedva ga uspiju nagovoriti da izađe iz kuće i ode na neko piće s njima.
- Nekad uspiju, ali nije to baš za mene. Jedino što mi se sviđa u kafićima su djevojke. Hrvatice su prekrasne, haha. Želim da mi djevojka bude Hrvatica!
Za Hrvatsku je navijao svim srcem na Svjetskom prvenstvu u Rusiji.
- Nakon što je Japan ispao od Belgije navijao sam za vas. Očarala me igra Luke Modrića, fenomenalan igrač, baš ga želim upoznati. Koji mi je omiljeni igrač? Pa... Hiroki Sakai! Igra na mojoj poziciji za japansku reprezentaciju. Japan nikad nije imao takvog igrača - zaključio je simpatični Arata.