24sata: Kako vam se sviđa život u Zagrebu?

Velika mi je želja bila vidjeti Trg bana Jelačića. Neki dan su me Bećo i Alen Halilović odveli. To sam morao vidjeti.

24sata: Prepoznaju li vas Dinamovi navijači na ulici?

Ma kakvi. Ovdje nitko nema pojma tko sam.

24sata: Jesu li bolji ćevapi u Zagrebu ili Sarajevu?

Joj, kako bih rado odgovorio, ali ne smijem jesti ćevape. Imao sam problema s kilama, pa moram paziti. Prolazim svaki dan, osjetim miris... Uhvati me kriza, ali protrčim pokraj ćevabdžinice, ha, ha... Fali mi i baklava.

24sata: Kakvu glazbu najviše volite slušati?

Sve osim rock’n’rolla. Boli me glava od toga.

24sata: Živite li sami?

Ne, ovdje je i djevojka Sanela. Pet godina smo u vezi.

24sata: Je li istina da ste atipičan Bosanac?

Jest. Ne pjevam, ne pričam viceve i ne jedem ćevape.

24sata: Koji vam je najteži trenutak u karijeri?

Došavši u Werder, menadžer me ostavio na cesti i otišao. Nisam znao jezik, ljude, baš ništa. Tri godine sam bio potpuno sam. Pomogli su mi naši ljudi. Vidim danas tog menadžera, ali ga ne pozdravljam.

24sata: Bojite li se aviona?

Užasno. Kao Dennis Bergkamp. U Njemačkoj smo stalno letjeli, pa i zbog 400 km. Pet mjeseci nisam letio i ne znam kako ću sad kad počne Lige prvaka.

24sata: Je li vas strah Zdravka Mamića?

Nikad ga još nisam vidio ljutitog. Valjda neće na mene galamiti, ha, ha...

24sata: Uzdržavate li danas sami obitelj?

Da, tata Sejadija i majka Rifa ne rade. Od 18. godine im šaljem novac. I kad sam igrao za petstotinjak eura, sve bih davao roditeljima. Sebi sam ostavio za kavu. Više mi ne treba.

24sata: Je li istina da ste umalo napustili nogomet?

Htio sam rasparati nogometnu iskaznicu sa 16 godina. Na svim stadionima u Bosni su tukli, vrijeđali... Nisam vidio smisao. Onda me otac nagovorio da odem u Slobodu i poslušao sam ga. Stigli smo do finala Kupa, ali sam promašio penal. Branio je moj današnji suigrač Romeo Mitrović.