Evo vam, robovi!, privid da vas se pita, iluzija da vladate, likujte gledajući patnju velikana na internetu ili telki. Sami ne možete izdržati ni jedan posto psihofizičkih napora koje zahtijevate od ljudi s kojima se poistovjećujete, i mora da je slatko kupnjom tuđe muke pristati na tuđu muku, guštajte.
Ma, pustimo sad i glasanje novčanikom, ili pristanak na tiraniju ili nepravdu pukim gledanjem sporta čiji su šefovi u stanju smisliti rečenicu kojom se Osaki prijeti izbacivanjem sa sva četiri Grand Slama, pustimo bojkot kao metodu borbe za bolje danas i sutra. Sve što radimo drugima, sebi radimo. Kad god se složimo da je u redu da se Osaku mrcvari, kad god slavimo naslov osvojen radom sa sucima, kad god podržimo nasilnika, pristajemo da se i nas maltretira.
Sve na što se žalimo, od birokracije kojoj uvijek nedostaje papir, do zdravstva s listama čekanja kakve već jesu, sudstva kakvo jest, lokalno smo zaslužili likovanjem jer su neki tipovi upali na teren i naredili Dinamovim nogometašima da im predaju dresove, likovanjem jer uprava i momčad Hajduka ponekad ne smiju izaći na ulicu, a globalno zaslužujemo ne trzajući na patnje cure koja je najbolja tenisačica na svijetu.
Ne možeš zahtijevati da netko preda dušu, da se pokori svemu što njegovo biće ne može podnijeti, a da cijena ne bude predaja vlastite duše. Wayne Gretzky nije bio beba, ali se nakon godina potpisivanja svakome tko je poželio autogram, svih intervjua, reklama… srušio na led i ridao. Nije izdržao. To što rade Osaki jedan je od trenutaka u kojima svatko treba zastati i pitati se želi li biti dio takvog svijeta. I odrediti se, odabrati stranu riječju, djelom, mišlju ili propustom.
POSLUŠAJTE NOVI NAVIJAČKI HIT 'CRVENO BIJELO PLAVA':