Ne mogu ja, ne mogu ja, alo! Mojaaaa! Imaš! Pazi, leđa! Lijevo, lijevo! Bez faula!
Čuli smo svaki povik kao da gledamo neki korporativni hakl. Pa i doznali tko od igrača najviše psuje...
Skupljači lopti bili su toliko prorijeđeni da se čekalo loptu koju sekundu dulje gotovo svaki put kad bi izašla iz igre. A na klupi nije bilo došaptavanja ili pokazivanja zgodnih mački na mobitelu. Jok, društvo, sad morate sjediti s razmakom i nositi masku. Jedino ih treneri nisu imali i zato su i Stipić i Tomić cijelu utakmicu stajali, udaljeni od klupe.
Kad je Bruno Goda zabio golčinu u šestoj minuti, nitko ga nije došao zagrliti, a on je uputio srce. U kameru, jer ta gospodična kojoj je srce bilo namijenjeno nije smjela biti na tribinama.
Ondje su se našli Davor Šuker, Zlatko Dalić, Ognjen Vukojevioć, Bruno Marić... Zapravo, Dalić je vrebao igrače sa svih strana! Jer osim što je pravi izbornik glavom i bradom bio na tribinama, Dalić je igrače Slavena i Lokomotive "držao na oku" i s nekoliko reklamnih jumbo plakata oblijepljenih oko travnjaka. Da se ne opuste...
U poluvremenu su se, sukladno velikom prazniku, puštale hrvatske domoljubne pjesme, a više zamjena nego što smo navikli nije razvodnilo igru.
Eto, to nam je "novo normalno" u nogometu.
Ma iščekivali smo tu utakmicu Slaven Belupo - Lokomotiva kao da je Dinamo - Hajduk. Da vidimo nogomet u korona uvjetima, ali i još važnije - da napokon gledamo utakmicu. Uživo.
Priprema za povratak nogometa, sporta u Hrvatskoj bila je uz spektakle s kabelske TV: Magdeburg - Kaiserslautern i Ingolstadt - Bayern II (3. njemačka liga), češkog okršaja Prostejov - Vitkovice i poljskog derbija Lodz - Gornik. Bacili smo oko i na Bjeloruse, da vidimo kako stoje "naši", sad kad smo se u dva mjeseca upoznali sa svim junacima BATE-a, Dinama iz Minska, Šahtera iz Soligorska...
A onda udarni termin i šlager dana. I dokaz da kad je ambijent isti, kad su i njemački stadioni prazni kao i naši, i dojam je potpuno drugačiji... da hrvatska liga uopće ne zaostaje toliko!
Potezi, uzbuđenja, pa i ritam bili su europski, akcija Sammira i Tolića maestralna, a golčina Gode možda i pogodak dana u Europi.
Nogometno, Slaven je ugodno iznenadio u prvom dijelu, neočekivano posve dominirao, ali Goran Tomić je ipak ostvario svoku veliku želju, da u rodnom Šibeniku hvata trenerski trofej. Pobjedu 3-1 i finale Kupa donijeli su mu džokeri s klupe Sammir i Tolić.
Dobio je strijelac lokosa za 1-1 Cokaj zagrljaje, asistent Sammir čak i poljubac, a Tolićev su gol za 2-1 i konačnu pobjedu lokosi slavili zaboravivši na sve upute. Da, i Kastrati i Jeffren nisu marili za socijalnu distancu kad su se zakačili nakon jednog faula...
Isprike "junacima" ako nam je promaklo, ali nismo primijetili ni da je netko pljunuo na teren, niti ispuhao nos. Ma ne samo da je utakmica bila bolja od mnogih bundesligaških, nego je i disciplina bila zavidna. Svaka čast!
I... dobro nam došao natrag, sporte!