Podignite čaše, nazdravite, kucnite se i planirajte godišnji odmor u lipnju sljedeće godine. Hrvatska je, kako je to lijepo napisati, osigurala odlazak na Euro!
Prokletstvo okruglih godina (propustili smo velika natjecanja 2000. i 2010.), prokletstvo neuspjeha nakon najvećeg uspjeha (neodlazak na Euro nakon bronce u Francuskoj), prokletstvo neznanog junaka (zabio nam je čovjek iz Žiline vrijedan 650.000 eura)... ma kakvi, ništa od toga kad je tu Zlatko Dalić! Hrvatska maršira dalje, "vatreni" idu na Euro 2020.
Ma držao nas je taj vrckavi Dalić sve u neizvjesnosti, strahu sve dok je držao Antu Rebića u igri. Dečku stvarno fali utakmica, a kad je u igru ušao Josip Brekalo - rapsodija!
Niksi Vlašić skinuo je kamen sa srca golčinom za 1-1 (sva tri gola za reprezentaciju zabio je preciznim udarcima iz daljine), onda je Brekalo povukao kontru i izborio korner iz kojeg smo poveli, pa je izborio crveni kartona Maka.
Grizao se negdje Nikola Jurčević u Bakuu, već je pripremao Whatsapp poruku Zlatku Daliću "Sorry, stvarno nisam htio" dok je gledao kako Hrvatska na Rujevici gubi od Slovačke. U utakmici koja bi bila revijalna da "kockasti" nisu kiksali u Bakuu, što je Jurinim Azerima bio jedini bod. Ma neka, Nikola, nema ljutnje. Ovako je slađe.
A kiša? I ona je bila saveznik, jer počela je padati u poluvremenu, taman kad su "vatreni" proigrali.
- Na Rujevici je blizu teren, atmosfera je odlična, a travnjak najbolji u Hrvatskoj - odgovorio je Boško Balaban na priče o terenu.
Doista, koliko bi ljudi došlo u Maksimir po nevremenu i kakav bi poljudski travnjak bio? Ne, Rujevica nije bila promašaj.
Na kraju su "vatreni" odjenuli majice s natpisom #family 2020. i nabrojanim svim godinama kad je Hrvatska igrala na velikim natjecanjima. Pa zaplesali na kišnoj Rujevici uz "Lijepa li si", "Morsku vilu", "Večeras je naša fešta"...
Hrvatska je, eto, na svoj način, uz neizvjesnost gotovo do kraja, izborila 11. veliko natjecanje. Od 13 mogućih. Hrvatska je i dalje jedina reprezentacija koja nikad nije izgubila domaću kvalifikacijsku utakmicu za europsko prvenstvo (37 susreta uključujući playoff, 27 pobjeda, 10 remija), u skupini je bila međusobno bolja od svih suparnika i sad čekamo 30. studenoga i ždrijeb.
Hrvatska će biti u drugoj jakosnoj skupini. I navijati za - München. Ili Dublin. Ili Budimpeštu, gdje bi "vatreni" imali najveću podršku. Za još jedno ljeto kockastog ludila.
Nikad na Euru nismo prošli prvu nokaut stepenicu. Ali ovo je luda generacija, ovo su dečki koji su viceprvaci svijeta, koji ruše prokletstva. I zato, kapa dolje. Za sve što ste napravili. Vidimo se na Euru.