Tek mu je 26, a Svjetsko prvenstvo u Egiptu bit će Marku Mamiću šesto veliko natjecanje. Davno je već bilo kad je debitirao broncom na Euru u Poljskoj prije pet godina. Nismo ga zbog ozljede imali na prošlom SP-u u Njemačkoj i Danskoj i na ovom koji počinje za nekoliko dana trebat ćemo pravog Marka. Recimo, kao kada je razbio Španjolce na SP-u u Francuskoj s devet komada. Ako ne tražimo previše...
POGLEDAJTE VIDEO:
- Ha, valjda ne. Ma, praćka je spremna, uvijek je spremna. Nadam se odličnom prvenstvu – odaslao je optimističnu poruku naš dvometraš.
Jod za koronu
I mi i on znamo da može bolje nego je bio prošlog siječnja kada je obranom bio u prvom planu, a garancija za bolju i veću napadačku ulogu jesu dobre igre u Leipzigu koji gura prema Europi. Svejedno, kaže Lino da je i njemu jedna Ćamila...
- Ne znam što je točno izbornik mislio, ali naravno da on cijeni nas sve. Na velikim natjecanjima nema prostora za pogreške i uvijek se traži najbolja šansa za šut. Imam osjećaj da se sada igra i drugačiji rukomet. Prošle godine nisam dobio puno šanse u napadu jer je izbornik više tražio igru s tri srednja vanjska. Ali, ako se meni otvori, uzet ću šut, to uopće nije upitno.
Na polusezoni je četvrti naš strijelac u Bundesligi iza Martinovića, Ivića i Brozovića. Igra, rekosmo, dobro i, jasno, u oba pravca. Forma i vas zadovoljava?
- Dobro je, jedino što osjetim malo zamor jer igrali smo u prosincu šest utakmica, nekad i dvije u tri dana. Ali, uvijek je tako, nema puno pauze, srećom, nema ni ozljeda. Imali smo u klubu u jednom trenutku čak deset igrača pozitivnih na korona virus, pa je bilo i nekih kikseva, ali držimo se dobro i sa skraćenim kadrom.
Mi se dobro štitimo od korone?
- Doktor Kukin i fizioterapeut Kajba pripremili su nam jod, sprej za nos, fiziološke tekućine, vitamine... Pomaže u zaštiti.
Nego, u Leipzig vam u zaštitu dogodine dolazi hrvatsko društvo, Šime Ivić...
- Tako je, bit će lijepo imati jednog Hrvata kraj sebe u momčadi.
Treba još naći i nekog srednjaka, možda Kević?
- Ili pivota, ha, ha. Ma, svi su dobrodošli.
Bit će i nogometaša, mladi dinamovac Joško Gvardiol potpisao je za nogometni Leipzig. Imaju li uopće nogometni i rukometni kolektiv ikakve poveznice?
Bogatstvo jezika
- Mi nemamo nikakve poveznice s nogometnim klubom koji sponzorira Red Bull, mi smo gradski klub. Jedina je poveznica fizioterapija koju dijelimo. Klub dobije na raspolaganje i ulaznice za njihove utakmice, no teško je naći prostora u rasporedu da se ode pogledati. A Gvardiol kada dođe i ako bude trebao pomoć, jasno da ću mu pomoći.
Kad smo već kod nogometa...
- Igrao sam ga u mlađim danima u Garešnici dok još nije bilo rukometa. Kasnije kad sam kombinirao jedno i drugo, školska je ekipa trebala je golmana i pristao sam stati na gol. Osvojili smo to državno prvenstvo osnovnih škola.
Odmah nakon srednje škole otišli ste u Švicarsku. Nije baš uobičajeno zaobići Zagreb.
- Da, prošlo je već osam godina... Bio je to splet okolnosti. Nisam izabrao PPD Zagreb, već Schaffhausen s kojim sam također igrao Ligu prvaka i nisam više razmišljao je li to dobra odluka ili ne. Ali, istina, nije uobičajen put.
Nakon Švicarske korak naprijed bio je Dunkerque, pa onda još veći u Kielcu.
- U Francuskoj sam imao puno minuta, svaki tjedan jaku utakmicu što je za mene kao mladog igrača bila velika stvar. Baš sam uživao, tada sam ušao i u reprezentaciju. Potom je došao red na Kielce i, kad već rezimiram, tamo sam naučio puno na taktičkoj bazi s Dujšebajevim koji je jedan od tri najbolja trenera na svijetu. Sasvim nova razina, to sam jedino još u reprezentaciji doživio. Naravno, jedino što je nedostajala ta minutaža u napadu.
Švicarska, Francuska, Poljska, sada Njemačka. Jezici su vam bogatstvo?
- Istina, govorim njemački, engleski, poljski s jednim prijateljem tu u Leipzigu i mogu reći da mi je bolji nego kad sam bio u Kielceu. Malo sam zaboravio francuski jer nisam ga koristio puno nakon Dunkerquea, ali vjerujem da mi ne bi trebalo puno da se podsjetim i da ga opet pohvatam.
Jedno ste vrijeme probali pohvatati rukomet i fakultet zajedno...
- Završio sam dva semestra na Sportskom menadžmentu, no više nisam imao slobodan zimski period, ljeto je sve kraće između sezona i morao sam stopirati sve. Možda nađem vremena jer volio bih to završiti budući da smatram da je danas obrazovanje važno - na kraju će naš i Linin važni kotačić za velike stvari...