Igrao je nogomet tako kao da mu je Bog čim se rodio dotaknuo lijevu nogu i učinio ju vanzemaljski dobrom (nije nadimak 'Mali zeleni' pao tek tako, bez veze).
Diego Armando Maradona (59). I narkoman i 'uličar' i nogometaš koji je bio toliko dobar da su u Argentini utemeljili njegovu crkvu (Iglesia Maradoniana).
POGLEDAJTE VIDEO: Molitva u Maradoninoj crkvi
U istoj je utakmici dao najbolji gol svih vremena i najslavniji podli gol svih vremena. Jedno i drugo napravio je na Svjetskom prvenstvu na kojem je, kao nitko drugi prije ni poslije njega, svoje zemlju sam odvukao do naslova prvaka svijeta.
Englezima je jedan zabio nakon što je dvaput predriblao cijelu Veliku Britaniju po dužini pa po širini, a drugi je dao - rukom. I ne da ga nikad nije pekla savjest nego je u tom golu rukom uživao više nego u onoj genijalnoj egzekuciji.
Zato što je uvijek igrao da pobijedi (a la Jordan) i zato što se to Svjetsko '86 u Meksiku igralo jedva četiri godine nakon Falklandskog rata Engleske i Argentine.
Za France Football je dao veliki intervju u kojem se, među ostalim, prisjetio baš te mitske 1986., nerealiziranih transfera i dao svoj sud o najboljima koji danas trče nogometnim travnjacima.
- Bih li Englezima opet zabio rukom? Ne da bih im opet dao gol rukom nego nekad sanjam da to opet radim! Ne sanjam onaj gol kada sam ih sve driblao 60 metara pa zabio nego baš taj rukom! Samo što bih im danas zabio desnom, malo za promjenu - priča Maradona, ne bez grižnje savjesti nego s užitkom.
- Što u karijeri nisam postigao? Nisam ostvario transfer koji sam želio. U ljeto 1988. kaže mi predsjednik Napolija Ferlaino 'Ako nam osvojiš europski trofej onda si za ovaj grad i ove ljude napravio sve što se može napraviti i pustit ću te da odeš. Tada je Olympique Marseille bio pun love. Nazvao me predsjednik Tapie i rekao 'Dat ću ti duplo više nego što imaš u Napoliju'.
Diego je odgovorio 'Vidimo se čim završi sezona', s Napolijem osvojio Kup Uefa (današnja Europska liga) pa se otišao pozdraviti s Ferlainom, a Talijan krenuo u karusel laži.
- Ja njemu 'Evo ruka, hvala vam za sve ove divne godine, gospodine predsjedniče', a on meni: 'Ma neee, krivo si me shvatio, nisam tako mislio, ne da baš odmah odeš, bla-bla'... Slagao me, prevario me baš gnjusno. A imao sam ugovor s njima i nisam mogao nigdje drugdje. Eto, zbog toga mi je žao. Stvarno sam za taj klub, grad i narod dao sve. A Ferlaino me držao još dvije godine unatoč obećanju.
Nogomet danas?
- Nismo svjesni koliko su veliki Leo i Cristiano. Nogomet danas to su Messi i Ronaldo, Ronaldo i Messi... Dimenzija za sebe, daleko iznad svih ostalih. Tek kad više ne budu igrali shvatit ćemo kakve smo igrače godinama gledali i u kakvom smo nogometu uživali - rekao je Maradona.
'Mali zeleni' koji je i s pivskim trbuščićem bio nogometaš posebne dimenzije, nedostižne za sve ostale, možda čudesne igrače, ali ipak - samo smrtnike.