Turska je sada prošlost, iako ćemo je teško zaboraviti. Kako svi igrači i navijači, tako i izbornik. No jednako tako nećemo zaboraviti ni odličan dojam koji smo ostavili. Počevši od Austrije.
- Odigrali smo slabo drugo poluvrijeme, to smo odmah rekli i takva je atmosfera u svlačionici i bila nakon pobjede. Nismo bili sretni i zadovoljni. U tu utakmicu ušli smo s nekom blokadom, u grču - rekao je Bilić, koji odlučno odbacuje nagađanja da momčad nije bila dovoljno fizički spremna.
- I tu je bila riječ o grču. Ušli smo u utakmicu fenomenalno, dali gol odmah i imali dominaciju i nakon toga. Plan je bio da i drugo poluvrijeme igramo jednako, za što su igrači tjelesno bili spremni. No kako utakmica ide kraju, u glavi ti je da vodiš, ali vodiš nedovoljno da igraš opušteno i oni su to koristili. Bez obzira što nisu imali niti jednu izrazitu šansu. A mi smo u drugom poluvremenu imali pet-šest situacija kao na Wembleyu, da brzo izađemo u kontru. No nismo uspijevali, dijelom radi psihološke blokade, a dijelom zbog toga što nam tri igrača nisu imala svoj dan. A na ovoj razini tako teško možeš funkcionirati.
Nakon Austrije Bilić je promijenio i sastav i formaciju. Barem je tako izgledalo sa strane, iz navijačkog kuta...
- Protiv Nijemaca mi nismo promijenili previše, i dalje smo težili igri s dva napadača, stalno sam Kranjčaru govorio da ide naprijed. I njemu i Srni - tvrdi Bilić, koji nije želio reagirati na kritike javnosti.
- Mi smo se zatvorili u jedan naš svijet pun samopouzdanja i nismo dali da na nas puno utječu stvari izvana. Iako se nakon Nizozemske u Splitu počela stvarati sumnja u ovu generaciju. Kritiziralo se i braću Kovač i Šimunića, Olić nije nikad ni trebao biti u reprezentaciji... Nitko osim Modrića i Dudua, uključujući i Ćorluku, više nisu valjali. A takve stvari te poljuljaju. Puno izbornika na to reagira, samo rijetki uspijevaju ne reagirati. Zato su moja najveća snaga Aljoša, Robi, Jura i Mrmić, koji imaju nevjerojatnu kvalitetu nogometne prosudbe. Nas četvorica možemo odbaciti te sumnje kao nerealne. Jer ako počneš lutati, gotov si.
Protiv Poljske Bilić je odmarao reprezentativce, ali opet uspio pobjediti, čak i bez najvećih zvijezda.
- Nitko me iz te postave nije iznenadio. Bilo je i među nama četvoricom podijeljenih mišljenja, no prevladalo je ono da ovo nije nikakva rezervna momčad. Ti momci nisu slučajno tu, sve smo ih zvali da igraju i da pomognu. Svi na svakom treningu rade isto, svi su igrali na svome mjestu i nije meni ta dobra partija nije nikakvo iznenađenje - osvrnuo se na treću utakmicu u skupini izbornik. Nakon nje stiglo je četvrtfinale i kraj za Hrvatsku. Kao i za Nizozemsku i Portugal, koji su također odmarali najveći dio igrača. I onda su počele analize - je li Bilić pogriješio?
- To je bilo jedino moje ključno pitanje koje sam postavio suradnicima i Miljenku Raku: Hoće li naši igrači biti spremni za susret s Turskom ako igraju ili ako ne igraju? Rak je odgovorio da je rješenje ovo drugo. Da sam to mogao izvesti, ne bi igrali ni Rakitić ni Pranjić, ali nismo mogli složiti momčad bez njih. Jer da smo išli s istim igračima, oni ne bi odigrali dvije utakmice u četiri dana. Odigrali bi četiri utakmice u 16 dana. Ovo ipak nije bila liga, pa da smo ih odmarali 15 dana. Tada bi možda mogli ispasti iz natjecateljskog ritma.