Prije šest godina bio je trener početnik, na klupi Hajduka. Cicin Zagreb prosipao je veliku prednost, pobjeda u Sigetu protiv Dragovoljca u predzadnjem kolu značila bi Hajduku praktički naslov prvaka. No neiskusni Bilić izgubio je tad 1-0, Zagreb je pobijedio Dinamo i postao prvak. Naravno, na osnovi te utakmice ne možemo suditi o Bilićevu trenerskom opusu. Otad je sazrio, napredovao, napravio velike stvari. Međutim, otad nije bio u ovakvoj situaciji - izuzmemo li susrete s mladom reprezentacijom protiv Srbije i Crne Gore, kad je ležao u bolnici - u situaciji da jednostavno ne smije izgubiti utakmicu.
- Ne, ne postoji nikakav strah. Svjesni smo da postoji mogućnost da izgubimo, da smo porazom od Engleske zakomplicirali svoju poziciju. Ali taj poraz nije nam narušio samopouzdanje i vjeru u vlastite mogućnosti - kaže Slaven Bilić. Djeluje mirno, kao da u subotu u Harkovu njegova momčad ne igra važnu, najvažniju utakmicu.
- Nije baš da smo odigrali dvije utakmice pa smo nakon prve poletjeli, a nakon druge potonuli. Zajedno smo dvije godine i u 90 posto slučajeva ovi su igrači igrali na visokoj razini. Nismo mi nekakav blef pa da je sve dobro što smo napravili samo slučajnost. I veliki klubovi znaju izgubiti, pa se nakon nekoliko dana dignu, vrate pobjedama. Tako i mi - tvrdi izbornik, koji je argumente za svoje tvrdnje pronašao u bliskoj prošlosti.
- Kad god su u nas sumnjali, bili smo najbolji. I nakon Nizozemske i nakon Mađarske prije Eura vladala je neka depresija, gubitak povjerenja. I poslije pobjede protiv Austrije neki su zagovarali drastične promjene. A mi onako odigrali s Njemačkom. Dakle, poraz od Engleske ništa ne mora značiti. A ne mora značiti i da neće biti promjena u momčadi, još razmišljamo o dvije-tri opcije unutar sustava.