Zove se Zvonimir, preziva Srna i iz Metkovića je. Pa da odmah nešto raščistimo.
- Da, Darijo Srna mi je stric.
Darijo i Zvonimirov otac Renato su braća. Renato Srna bio je nogometni vratar, član Neretve dok je bila u Prvoj HNL, pa je i mali Zvonimir, koji više nije mali (202 cm, 22 godine), krenuo logično s nogometom. Međutim...
- Trenirao sam do četvrtog ili petog razreda osnovne škole, ali nisam se previše istaknuo osim što sam kao i stric igrao na desnom boku. U Metkoviću je tada još rukomet bio sve, klub je igrao Ligu prvaka pa nisam imao što drugo.
I, evo, desetljeće kasnije Zvonimiru se dogodila skoro pa filmska priča. Do prije dva mjeseca igrao je prvu hrvatsku rukometnu ligu, a u subotu debitirao za Zagreb u Ligi prvaka protiv njemačkog prvaka Flensburga.
- Što reći? Bilo je treme, naravno. Odmah vatreno krštenje. Bio sam u Gorici na posudbi, a prije toga u Dubrovniku gdje sam i studirao, ali odlučio sam se potpuno posvetiti rukometu kada me Zagreb zapazio. Tada je u Dubrovniku trener bio Zlatko Saračević, ozbiljno se treniralo, klub je bio ambiciozan, pa je došao Silvijo Ivandija i stvari su se još posložile. Ušli smo u prvu ligu, ja i u juniorsku reprezentaciju. Potom sam otišao u Zagreb, pa na posudbu u Goricu i, evo, uzeli su me natrag, prošao sam zimske pripreme i odlučili su da ostanem.
Iz svlačionice Gorice odjednom u onoj sa šest europskih doprvaka...
- Svi su me primili i dali podršku. Ovo je baš pravi profesionalizam. Zagreb ima sve što pravi europski klub i treba. Trebat će mi vremena da se naviknem. Moram reći i u klubu vlada veliko zajedništvo što se najbolje vidjeli tijekom Europskog prvenstva, kad smo zajedno gledali i navijali. Atmosfera je kod njih bila kao i kod naših srebrnih reprezentativaca.
Stric, nažalost, nije bio među srebrnim nogometnim reprezentativcima iz Rusije, ali ostaje upamćen kao jedan od legendarnih kapetana.
- Čujemo se, drago mu je što napredujem i prati kad stigne jer u obavezama je kao pomoćni trener Šahtara. Poželio mi je sreću, dao nekoliko savjeta. Je li me gurao u nogometu? Nije, on je već bio u Ukrajini tada. Ja sam išao na Poljud gledati njega dok je bio u Hajduku, imao sam pet-šest godina, ali sjećam se svega.
Zvonimir, koji igra na poziciji lijevog vanjskog, bio je član srebrne juniorske reprezentacije makar je kraj Šarca i Jaganjca bilo teško dobiti šansu.
- To je isto bila lijepa priča, generacija koja je bila otpisana u zadnjoj godini na čelu s izbornikom Dominikovićem napravila je čudo. Mnogi su već i ušli u seniorsku reprezentaciju i na meni je da se izborim i doradim neke stvari u napadu jer trener Vujović zasad me vidi u obrani.
Pa ćete vi sljedećeg vikenda vidjeti uživo na parketu Blaugrane Cindrića, Mema, Palmarssona, De Vargasa, Entrerriosa... Samo da se ne zabunite i tražite potpis umjesto ulaska u igru?
- Ma, neću, ha, ha.