Kad god Rijeka malo zakašlje vojska 'dobronamjernih' promatrača sa neskrivenom zluradošću promoli glavu: 'Evo ga... Kraj lijepe priče s Kvarnera'.
Snaga jednog kluba nije u tome koliko mu je trenutačno jaka momčad nego da niti skače u euforiju nakon velikih pobjeda, niti upada u dramu nakon jednog-dva poraza.
Nakon poraza u Osijeku (drugog zaredom u HNL-u) stvari jesu utoliko atipičnije jer je i poraz bio raritetno atipičan.
Nije se izgubilo jer je protivnik očigledno bolji pa je 'post festum' gorak, ali očigledan (čestitaj pobjedniku i hvataj se posla). Rijekina je momčad u prvom poluvremenu totalno dominirala, a u drugom se - totalno pogubila.
Dio razloga teoretski se donekle može pripisati promjeni trenera usred sezone (a i ta je bila čudnovata jer se nije dogodila zbog loših rezultata) te neiskustvu novog šefa struke no kao što je bio slučaj i kad je Bišćan došao umjesto Keka, jednako je i sada kada je Rožman došao umjesto Bišćana: odgovornost moraju preuzeti - igrači.
Rožman je možda zelen i sigurno je donio nove ideje, ali otkad je preuzeo momčad (nepunih mjesec i pol dana) sve što su nam igrači rekli (bilo u diktafon, bilo 'off the record') svodi se na jednostavnu procjenu: "Ma nisu to sad neka bogzna kakva čuda koja traži od nas... Malo da se prilagodimo mi na njega i on na nas i zaigrat ćemo kako želi".
Mladi Slovenac sigurno nije želio da mu momčad izgubi od Gorice i raspadne se u drugom poluvremenu kod Osijeka.
A sam je konstatirao: "Ne možemo izdržati ritam ni 70 minuta". Utoliko čudnije jer se prije dva tjedna hvalilo Rijeku koja je u Koprivnici okrenula utakmicu u zadnjih 15 minuta i doma se vratila sa sva tri boda.
Rijeka je izgubila dvaput uzastopno u HNL-u: nakon dvije godine.
Rožman je prošao dvije prepreke u Kupu (Buje 11-0 i Varaždin 2-1), a u prvenstvu je na slabašnih 47% učinka (2-1-2, gol-razlika 8:7): pobijedio je Varaždin (2-0 u debiju) i Belupo (2-1), remizirao s Lokomotivom (1-1), a izgubio od Gorice (1-2) i Osijeka (2-3).
Igor Bišćan sigurno je bio veće stručno jamstvo i nemjerljivo je veće nogometno ime, ali kada se utakmicu koju u drugom poluvremenu treba rutinski dobiti sa samo jednom dobrom kontrom na kraju izgubi u 45 minuta kaosa i pogubljenosti... Onda problem nije u treneru.
Tako kako je Rijeka izgubila u Osijeku mogu izgubiti 'stari' na nedjeljnom haklu protiv 'mladih' zato što su popadali po terenu i svi redom ostali bez zraka.
Tako ne smije izgubiti momčad koja je prije pola godine osvojila Kup i bila druga u ligi, a u međuvremenu dobila povratnika Andrijaševića.
Ne znamo može li Rožman malo 'porazbacati' svlačionicu i podsjetiti momčad što to znači igrati za Rijeku. Znamo da Bijele do kraja sezone čekaju tri utakmice sa Dinamom (jedna u Kupu, jedna odgođena), gostovanje kod Hajduka i domaća tekma sa Istrom plus gostovanje u Zaprešiću i Varaždin na Rujevici.
Sad više nema veze sjedi li na klupi Rožman, Bišćan, Kek ili Klopp. Jedino je važno da igrači pokažu kako je pomoćnik sportskog direktora Ivan Mance u pravu kada kaže "Imamo igračku kvalitetu".
Rožmanov se rad vidio u prvom poluvremenu. U drugom se dijelu nije vidio njegov nerad nego manjak adekvatne reakcije - igrača. Ako nisu u stanju potvrditi Manceovu tezu da su dovoljno dobri za Rijeku... Igračka migracija koja bi lako moguće mogla uslijediti ne bi bila ni prva, ni zadnja u HNL-u.
Inače, Rijeka je druga najbolja momčad Prve HNL kao gost, a tek šesta kao domaćin.
A svima koji misle da Rijeku mogu voditi bolje od aktualne Uprave sugeriramo jednostavno rješenje: osnujte udrugu ili pokrenite firmu pa kupite klub. To je jedini potez sa težinom. Sve ostalo su nedobronamjerni pokušaji da klub vodi ulica.
Kolega Anton Samovojska to je prije desetak godina objasnio daleko bolje no što može potpisnik ovih redaka. I to - objasnio jednom jedinom rečenicom: "Kad ulica uđe u klub onda klub - postane ulica".
A to se na Rujevici neće dogoditi.