Prije pola godine jedna je opatijska terasa bila 'centar nogometnog svijeta'. Vatreni su se pripremali za Euro-kvalifikacijsku utakmicu, a Banca Intesa imala svoj promo-event i humanitarnu akciju.
Pa su na istu pozornicu išetali: Luka Modrić i Roberto Baggio. Luku su obožavatelji opsjedali na ulasku u hotel, a Talijan se po svršetku intervjua i fotografiranja uhvatio opatijskog lungo mare. Da bi uživao u šetnji jadranskim biserom uz tisuće drugih.
Divota Opatije, a izgubljen u masi? Ispalo je tako da je, doslovno svakih pet metara, pozirao za selfie i davao autograme.
Bakice od 80 godina, klinci od 8 i svatko između. Talijanski turisti, domaća ekipa, Nijemci, Kinezi, Austrijanci, Slovenci, Amerikanci... Ako si jedan od najvećih svih vremena ni na Antarktiku se ne možeš sakriti od fanova.
Prije toga je, loveći 5 minuta mira u kutu terase, na pitanje 'Zašto više nema više repića?', uz smijeh odgovorio: 'Ošišan. Da me bar s leđa ne prepoznaju'... Ne pomaže. Ali: nimalo.
U dresu Juventusa postao je poznat kao Codino d'Oro ili - Zlatni repić. Nadimak tada još klincu iz Vicenze čijem se nogometnom artizmu divio cijeli svijet.
Tri desetljeća kasnije jedan repić opet je Juventusov zaštitni znak. Ovaj put - samurajski. Najpopularniji nogometaš, a vjerojatno i općenito najpopularniji sportaš današnjice, Cristiano Ronaldo, prije nešto manje od tri mjeseca na travnjak je istrčao sa samurajskim repićem na tjemenu.
Do tad je, ove sezone, za Juventus zabio 6 golova u 15 utakmica. Maurizio Sarri ga je nekoliko puta vadio iz igre, rezultati nisu bili pravi, vukle su se neke lakše ozljede... Cristiano je bio vidljivo frustriran.
Otkad igra sa tom 'palmom na glavi': 10 utakmica i - 13 golova. Nije novi Juventusov 'Codino d'Oro' jer to će zauvijek biti samo jedan čovjek, ali da ga je krenulo otkad 'glumi Samsona'... Jest. Itekako.