Takav nagon, takvu želju za treningom, to niste nikad vidjeli. Možda je to na tragu onoga što se priča i o Draženu Petroviću. Kad je glad za koševima u pitanju, slični su to likovi.

Teško mi je izdvojiti jednu jedinu sliku kojom bih najlakše opisao što je Kobe Bryant značio na terenu. Ali uvijek se sjetim veljače 2009.

Igrao sam za Toronto, a LA Lakersi su nam došli u goste s omjerom 38-9, najboljim u cijeloj ligi u to vrijeme. Kobe je bio čudo, imao je Gasola pored sebe i još niz igrača iz drugog plana koji su mu pomogli da te sezone osvoji svoj četvrti prsten prvaka. Moji Raptorsi nisu bili u nekoj pozitivnoj rezultatskoj situaciji, ali protiv Lakersa smo igrali stvarno dobro. I onda sam osjetio zašto ih ne možemo dobiti.

Trener nam je nacrtao akciju u kojoj je cilj da ja napadnem Paua Gasola pod košem. Prošlo je prvi put, odlično. Sljedeći napad opet. Odjednom, imamo tri uspješna napada, moj niz od šest poena i opet istu ideju.

“Roko, uzmi loptu, zovi pick-and-roll i napadni Gasola na sredini.”

I krenem opet isto, ali krajem oka vidim da se Kobe sad približava negdje tamo iz drugog plana. Najgori dio jest da me nije ni pokušao blokirati, nije ni bio na glasu kao neki bloker, nego se samo pojavio, bio je tu u blizini. Zapravo, samo je fintirao da će krenuti prema meni i uzeti mi loptu. Ali i to je bilo dovoljno. Samo to što znam da je to Kobe i da je reagirao, natjeralo me da bezveze šutnem i promašim. Nijedan drugi igrač nije me prepao. Ali takvog Kobea u najboljoj formi bojali su se svi.

Izgubili smo tu utakmicu. Bryant je završio s 36 poena, Lakerse je poslije odveo do naslova prvaka protiv Orlando Magica. Bila mu je to 12. sezona u karijeri, ali u to je vrijeme napokon pobijedio svoj ego i jedino mu je bilo važno da momčad pobjeđuje. Za razliku od Kobea koji se prije toga svađao sa Shaquilleom O’Nealom ili kad je baš mojim Raptorsima utrpao 81 koš na utakmici.

Ja sam se priključio Torontu dvije godine poslije, a kad bih pitao starije suigrače o Kobeu, uvijek bih dobio potpuno identičan odgovor:

- Fenomenalan košarkaš i pravi k...in sin.

A nije to ništa novo. Kobe sam za sebe to isto govori, svjestan je da nije bio pretjerano popularan među suigračima zbog svojega karaktera. Međutim, uvijek će biti jedan od deset najboljih koji su ikad uzeli košarkašku loptu u ruke. Sumnjam da će biti trener, kao što to nije mogao biti ni Michael Jordan, jer on košarku vidi drukčije od svih ostalih.

A to sutra-preksutra nije lako prenijeti igračima. Nije ni dovoljno opušten tip da bude kao Shaq na televiziji, ali u biznisu bi, recimo, mogao napraviti velike stvari.

Ja sam mu zahvalan. Privilegij je bio naći se na istom terenu s njim. Nisam ga nikad pitao za sliku, ali nema veze. I ovako mogu unucima jednog dana s guštom pričati kako me prepao.