Na putu do paraolimpijskog zlata Anđela Mužinić Vincetić je imala veliku podršku na tribinama South Paris Arene. U Pariz su doputovali roditelji Željko i mama Marija, sestra, suprug, bivši paraolimpijac Kristijan Vincetić, obitelj, prijatelji... Jedino brat Stipe nije mogao doći.
- U ovu medalju je uloženo puno truda i odricanja, godine treninga. Od samih početaka koji su bili teški, no trude se isplatio. Bilo je napeto, ali jako dobro sam podnio meč. U početku sam imao stresove, srce bi mi lupalo 300 na sat, no danas sam znao da može do zlata i bio sam smiren - kazao je ponosni otac Željko.
Srce je napokon na mjestu i majci Mariji.
- Bilo je strašno, teško je to proživljavati s tribina. Nikad kraja, no vjerovali smo u pobjedu. Na kraju su potekle i suze - kazala je gospođa Mužinić.
- Anđela se ne nikada predaje, ona je čudo, hrabra je, ona je kao tigrica, grize, ne pušta - dodala je mama.
Na tribinama je bio i suprug Kristijan Vincetić, bivši paraplivač.
- Svi smo ponosni i sretni, prije svega zbog nje. Svi smo došli u Pariz kako bi znala da smo uz nju. Ovo je kruna njezina dugogodišnjeg rada. Cijelo vrijeme puno trenira, ali je ove godine sve podredila Parizu - kazao je bivši paraolimpijac.
- Od osmine finala, pa sve do danas bilo je čupanja kose i stresa. Bilo je puno teže gledati Anđelu nego se natjecati - dodao je sa smiješkom.
Mijo Bakić, predsjednik Parasportskog saveza grada Splita također, je na tribinama bodrio Anđelu.
- Osjećaj je predivan, kao da smo pisali neku bajku - kazao je Bakić.
- Da je netko režirao meč ne bi uspio tako, pet setova, prava drama. Ponosan sam i što su obje medalje u Parizu osvojili sportaši iz Splita, Anđela živi u Zagrebu, ali je iz Srinjana, kao da je naša medalja - kazao je.