Hrvatski paraatletičar Luka Baković osvojio je prvu medalju za Hrvatsku na Paraolimpijskim igrama u Parizu. Baković se okitio broncom u bacanju kugle u kategoriji F46 s rezultatom 16,27 metara. Najveći je to uspjeh u karijeri 26-godišnjeg Splićanina, koji je ove godine osvojio brončanu medalju i na Svjetskom paraatletskom prvenstvu u japanskom Kobeu bacivši osobni rekord od 16,04 metra.
Prije nego što se uhvatio kugle i postao paraolimpijski prvak, Baković je bio vrlo uspješan u jednom drugom olimpijskom sportu - taekwondou! Već sa 16 godina postao je svjetski prvak u para taekwondou, a dobre rezultate imao je i u "standardnom" taekwondou. Onda su ukinuli kategoriju u kojoj se natjecao i tu je stao njegov razvoj u tom sportu.
Počeo se baviti taekwondoom nakon što je njegova majka gledala taj sport na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008., a svoj je talent brusio u TK Galeb. Svoju ogromnu motivaciju i čeličnu volju usmjerio je nakon toga prema atletici.
Luka je rođen bez lijeve šake, a u njegovu životu to je sve samo ne prepreka. Sreću je pronašao u atletici. Do prije dvije godine bacao je i koplje, a onda se prebacio na kuglu.
- Ja sam uvijek sebe smatrao sposobnim i puno sposobnijim od nekih ljudi koji imaju obje ruke. Uvijek sam vozio bicikl, znam i sjesti na motor… Kad sam bio dijete, najteže mi je bilo kada bi trebalo popraviti bicik… Pokušavao bih na sve načine, pa ovo pa ono, pa bi se iskrivio, nekad bih se i snašao! Inače, sve mogu sam, kao da imam šaku - rekao je jednom prilikom za Pukotine.
Studirao je ekonomiju, ali je pokušao upisati Pomorski fakultet. Neuspješno.
- Nisu mi dopustili da upišem Pomorski fakultet. Što ja znam zašto. Imaju valjda svoje razloge, bilo pa prošlo.Da imam obje ruke, možda ne bih bio niti u jednom sportu. Možda bih se bavio nečim drugim u životu - možda ne bih studirao ekonomiju, nego neki drugi fakultet koji bi mi dopustila medicina rada - možda neki tehnički fakultet, pomorski, nešto drugo. Ali suvišno je pričati o tome - dodao je u intervjuu za Pukotine.
Baković nikad nije imao problema među vršnjacima niti se osjeća kao da mu išta nedostaje u životu. Pun je životne energije i volje za uspjehom, kako u sportskom pogledu, tako i životnom.