Srbija - Hrvatska, vaterpolski 'el clasico'. Napetost je uvijek velika, najveće rivalstvo loptanja u bazenu. Pune tribine Tašmajdana došle su bodriti svoje 'delfine' protiv 'mrskih im barakuda'. I napustili su bazen nasmiješeni jer je Srbija slavila 11-10, ali mogli su biti ponosni na svoj čin. Osim pobjede Srbije u bazenu, na tribinama se dogodila i pobjeda morala uvjetovana potezima dva gospodina. Prilikom intoniranja 'Lijepe naše' sa tribina skoro nije bilo zvižduka, a nakon završetka publika je zapljeskala.
Lijepa naša mirno se orila Beogradom
Ivica Tucak i Dejan Savić veliki su rivali, ali i dobri prijatelji. Zajedništvom su dali pravi primjer igračima, ali i gledateljima. U kojem god sportu su se susretale Hrvatska i Srbija, himna gostujuće momčadi skoro pa se i nije čula od fućkanja ili uvreda s tribina. Ljudi su i nakon skoro trideset godina 'glavom još uvijek u ratu'. Rane postoje i uvijek će postojati, ali čemu to sve miješati još i u sport. No, spomenuti je dvojac na svoj način uspio i tome stati na kraj.
Tako će 19. lipnja 2019. ostati zapamćen po lijepoj gesti srpske publike, ali sve se to počelo 'graditi' mnogo prije. Prije tri godine vaterpolski se 'el clasico' igrao na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru. Srbi su i taj put slavili (11-7), ali tu je utakmicu obilježio događaj nakon posljednjeg sučevog zvižduka.
Ivica Tucak dolazi do Dejana Savića, grli ga i čestita mu na zlatu. Godinu dana nakon toga, taj se zagrljaj ponovio. Bilo je Svjetsko prvenstvo u Budimpešti, u polufinalu je Hrvatska pobijedila Srbiju 12-11, a kod intoniranja himni obje su bile 'ukrašene' povicima i fućkanjem na 'neutralnom' terenu. Ali, nakon utakmice ista slika kao prije godinu dana u Riu.
Dejan Savić je, koliko god mu je bilo teško, otišao do naše strane i zagrlio Ivicu Tucka. Iskreno i bez patetike, došao je čestitati boljem, kao što je to naš izbornik napravio nakon finala Olimpijskih igara. Nakratko su porazgovarali, a hrvatski izbornik otkrio je što mu je Savić rekao.
- Poželio mi je sreću u finalu. Popit ćemo bocu vina, ali nakon finala - rekao je Tucak.
Bravo, sportaši!
Dva obična zagrljaja zapravo su puno više od toga.
- Zadržite se još malo, a evo i zašto. Pogledajte kakvi su ovo pametni, razboriti, dobri ljudi i veliki sportaši. Savić je uz osmijeh pružio ruku hrvatskom izborniku svjestan da su ovaj put bili bolji od nas - rekao je komentator RTS-a, ne skrivajući oduševljenje zagrljajem iz kojeg možemo puno toga naučiti.
Dvije godine nakon toga dogodila se i vjerojatno najveća pobjeda hrvatsko-srpskih odnosa. Novak Đoković čestitao je 'vatrenima' na uspjehu u Rusiji, kao i našim tenisačima na osvajanja 'salatare'. Ivica Tucak i Dejan Savić svojim su primjerom uspjeli potaknuti i publiku na poboljšanje međuljudskih odnosa.
Oni su primjer nadilaženja prošlih vremena, napravili su prvi korak da mnoga djeca ne odrastaju u sjeni prošlih vremena. Rat koji nas je zadesio bio je velika tragedija koja se ne može zaboraviti, ali možda je i vrijeme da se pokaže kako su oba naroda iznad toga. Tucak i Savić napravili su prvi korak, srpska publika drugi, a dobri primjeri možda će s vremenom postati i općeprihvaćeni. Zato svaka čast gospodi izbornicima, pokazali su da su iznad toga, prije svega, veliki su sportaši i ljudi.