Prvih pola sata utakmice u Ateni zaslužuje mjesto u nogometnim udžbenicima. Brz protok lopte, još brža tranzicija, 2-0, stativa pa prečka, a onda još dvije čiste šanse. Pa to je bio nogomet iz snova i da je bilo malo više sreće, Rijeka bi imala zadnje kolo iz snova, rasterećeni Milan na Rujevici i šansa za europsko proljeće.

No ovako - ništa!

Slučajno ili ne, Rijeka je stala nakon ulaska Marka Livaje, koji je AEK-u donio kvalitetu. Ali ne bismo o tome sad pisali da je samo jedna lopta u tih prvih pola sata ušla u gol, a ne pogodila okvir gola.

Još taj gol u sudačkoj nadoknadi prvog dijela... Od tog trenutka sve je otišlo na stranu Grka koji su samo uzeli ponuđeno, ništa drugo. Nisu oni izborili remi, Rijeka je sama sebe izbacila iz Europe.

Ti Grci baš ne leže Rijeci. Recimo, Rujevica je bila utvrda, mjesto na kojem Rijeka nije izgubila dvije godine, a onda je u nešto više od mjesec dana izgubila - triput. Dinamo, Olympiacos i sad AEK.

I dok poraz od Dinama i nije bio tako bolan jer je prvenstvo tek počelo, ova zadnja dva itekako bole. Zbog Olympiacosa su Riječani ostali bez Lige prvaka, a poraz od AEK-a u prvom kolu Europske lige na Rujevici ozbiljno je uzdrmao Rijekine ambicije za drugo mjesto. A ovaj 2-2 remi ih je - pokopao!