Najprije su mu rekli da je ono sjajno riječko izdanje u Lilleu ionako zapravo Jakirova utakmica koju je bivši trener pripremio prije nego je pobjegao u Dinamo. Onda su mu se smijali zbog osebujnih javnih nastupa. Onda su mu apotekarskom vagom mjerili svaki remi pa čak i neke pobjede u kojima 'nije bilo prave igre'.
A istina je, da 'Sopa ball': itekako funkcionira. Bez ikakvih pogleda prema Sljemenu, Marjanu, Dravi ili bilo kojoj drugoj HNL lokaciji. Jer evo ide već treći mjesec u kojem je Rijeka - neporažena. Rujan, listopad, studeni. Niti jedna nula!
POGLEDAJTE VIDEO! Varaždin - Rijeka 0-2
Sve utakmice SuperSport HNL-a gledajte samo na MAXSport kanalu Hrvatskog Telekoma.
Željko Sopić je svoj prvi i jedini poraz otkad je došao u Rijeku doživio 27. kolovoza, u HNL debiju na Ri-klupi, kod Dinama. To je 14 utakmica, 12 službenih i dvije prijateljske.
Istina, u ruke je dobio momčad koju je Jakirović zajedno s klupskom upravom i strukom odlično selektirao i pripremio, ali tri mjeseca su lijep uzorak za (pr)ocjenu: Sopić na Kvarneru radi odličan nogometni posao!
U sljedećem kolu (subotnje gostovanje kod Osijeka) vraća mu se novi miljenik nacije, dečko s morem talenta i VBR-om u ljevici, Marco Pašalić.
Bruno Goda se, kao pričuva, u 2-0 pobjedi kod Varaždina 'očistio' od žutih kartona, ali to je više sitna zanimljivost nego za Rijeku životno važni podatak jer Marijan Čabraja na lijevom 'beku' igra baš - dobro (bit će zanimljivo vidjeti tko će izvoditi slobodnjake idealne za ljevake, on ili Pašalić!).
U Varaždinu se zbog izostanaka Pjace i Pašalića posegnulo za 4-2-3-1 i Rijeka, ne da je opet igrala dobro nego odigrala možda i najbolje prvo poluvrijeme u ova tri mjeseca Sopićeve ere. Nije ni tih 4-1-4-1 'sveto pismo'.
Istina, zvuči apsurdno da se (kad Pjaca bude oporavljen i opet uđe u momčad) na klupu stavi najboljeg asistenta lige, sjajnog play-makera Tonija Fruka ili najboljeg klupskog strijelca, Niku Jankovića. Ali...
To se zove: zdrava konkurencija. A utakmica će biti posve dovoljno za ama baš sve. I bit će posve dovoljno mečeva u kojima je daleko logičnije zaigrati s dva zadnja vezna. Osim toga, uvrijeđene 'primadone' ionako nisu pojava prirođena Miškovićevoj Rijeci.
A sigurno: ni šefu Željku Sopiću. Onaj tko stavi sebe ispred momčadi, gledat će momčad kako igra, a sebe može obožavati objavljivanjem Instagram selfieja... S tribina!
Jedan od tih mogao bi (ne znači da hoće, ali - mogao bi) postati Lindon Selahi. Navijači ga s punim pravom baš istinski obožavaju. Od svog prvog dana u Rijeci (prije dvije i pol godine) postao je miljenik tribina jer je fajter, jer premda Kvarnera nije vidio dok nije došao na Rujevicu igra kao da je utjelovljenje glasovitog primorskog načina života 'Krepat ma ne molat'.
Štoviše, pod Sopićem igra najbolji nogomet karijere. Više nije trkač i razarač za kojeg ni vlastiti trener ne zna gdje će otrčati u kojem trenutku nego zreli zadnji vezni, ona 'šestica' za kojom je Rijeka vapila valjda godinama.
'Sopa' je taj koji je Selahija doveo u red pa od ionako odličnog igrača napravio onog koji momčadi daje istinsku ravnotežu i taktički se u potpunosti stavlja u službu momčadi.
E.. Sad je vrijeme da pokaže je li i u službi - kluba. Rijeka u veznom redu uz njega ima i Bandu i Hodžu i Ilinkovića, a sad se oporavio i formu vraća Dejan Petrovič, onaj koji je i doveden da bude upravo ono što je kod Sopića zaigrao Selahi: korektor veznog reda.
Lindonu ovog ljeta ističe ugovor i klub već jako dugo (po svim kriterijima - predugo) čeka njegovu odluku. Ili 'Može novi ugovor pa ćemo se lako dogovoriti ako već ove zime dođe prava ponuda' ili 'Ljudi, ja ne mislim produžavati ugovor, mislim da sam svoje u Rijeci pošteno napravio i na ljeto odlazim kao slobodan igrač koji će jedino i isključivo sam birati novi klub'.
I jedno i drugo su legitimne i logične opcije, ali druga mu vrlo vjerojatno nosi gubitak statusa prvotimca, a lako moguće i selidbu na tribinu.
Jer i klupska je 100 posto legitimna i logična opcija da zaštiti sam sebe ne kočeći razvoj igrača kao što su mladi reprezentativac i vlastito dijete Veldin Hodža te još jedan dečko iz vlastite Škole nogometa - Silvio Ilinković ili dva kvalitetna stranca Emmanuel Banda i Dejan Petrovič.
Hodža, Banda i Petrovič imaju ugovore do 2025., a Ilinković do 2027. Odlazili su iz Rijeke i Desnica i Juričić i i Skoblar i Gračan i Anas i Vugrinec i Kramarić i Andrijašević i Drmić i Murić... Mogli bi ovako nabrajati danima, ali poruka je jasna: daleko su bolji igrači od Selahija odlazili s Kantride ili Rujevice, a Rijeka je ostala i redovito postajala još jača.
Jer: ime na leđima nikad (ni-kad!) nije veće od grba na prsima. Rijeka je važnija od svakog pojedinca. Kako god se on zvao, koliko god važan za momčad bio i koliko god ga svi voljeli.
A ako na tu činjenicu nekoga ipak treba podsjetiti, korekcijom statusa bilo kojeg pojedinca... Bit će učinjeno.