Godina je 1993. Burilo u 95. minuti sudi nepostojeći penal za Dinamo, tj. tadašnju Croatiju, i Varteks ispada iz Kupa. Poslije utakmice svi su igrači Varteksa plakali od tuge i bijesa, uključujući Danijela Štefulja (46).
- E o tome pojma nisam imao. Tata mi nikad nije pričao. Tužne uspomene, valjda. Ali evo, ja sam namjestio gol protiv Dinama i, da... Obitelj Štefulj se revanširala - smije se Daniel Štefulj (20), Danijelov sin, pa dodaje:
- Još mi tata nije čestitao, ali sigurno je presretan.
Tati Štefulju sin se rodio dok je on igrao u Hannoveru, Daniel je rođen u Langenhagenu. Sa ženom je tad mnogo polemizirao i raspravljao o dječakovu imenu. Knjiga je spala na tri slova. Ženi je ponudio ultimatum i tri imena: Štefek, Ivek ili Daniel!
Žena je izabrala Daniel i tako je prinova dobila ime koje je za samo to “J” kraće od očeva imena.
Mali Daniel krenuo je očevim stopama, a kad je već ostao kratak za jedno slovo u imenu, onda barem želi nadmašiti očevu igračku karijeru. Štefulju mlađem ovaj zadatak je još teži jer je i on, poput oca, bočni igrač.
- Ponosan sam na očevu karijeru. Bilo je tu puno odricanja i teških trenutaka - priča Štefulj pa dodaje:
- Pokušat ću uspjeti, pa čak i biti bolji od njega. Otac mi je često govorio što je dobro, ali i što nije dobro, pa to onda pokušavam usvojiti i ispraviti.
Njegov krasan ubačaj pospremio je Antonio Mirko Čolak za konačnih 1-0 ispadanje Dinama već u četvrtfinalu Kupa.
- Kad sam vidio da je lopta ušla, nisam znao na koju stranu trčati od sreće. Bila je to baš eksplozija radosti - priča nam Štefulj.
'Tata vodi Hannoverove kampove'
Danielu je cilj otići u Njemačku kao i mnogim mladima u Hrvatskoj.
- Želim doći do nekog poznatoga kluba u Bundesligi. Za sada nije bilo kontakata, ali nadam se da će se ubrzo čuti za mene, pa možda bude i interesa - kaže Daniel.
Vrata u Njemačku mogao bi mu otvoriti i otac, koji je već godinama u kontaktu s ljudima iz Hannovera.
- Vodi njihove kampove koje svakog ljeta organiziraju u Zadru, a pobjednik odlazi u Njemačku i dobiva ugovor - objasnio nam je lijevi bek koji se ove zime vratio u Rijeku.
Prvi dio sezone bio je na posudbi u Varaždinu, odigrao je 13 utakmica, ali trener Luka Bonačić odlučio je da mu nije potreban...
- Kad sam dobio poziv s Rujevice, nisam od radosti mogao vjerovati da mi se pruža prilika igrati u takvom klubu. Pa kad me pitaju što mi znači Rijeka, odgovor je lagan: tu sam, u velikom klubu i divnom gradu, Rijeka mi znači sve - kaže nam.
Medić ga nije volio
Od noćnih izlazaka bježi.
- Curu, nažalost, više nemam! Ali bit će opet, naravno. Pokušavam smanjiti vrijeme koje provodim na mobitelu, radije odem u društvo i budem s prijateljima. Nemojte krivo shvatiti, ne mislim na izlaske. Nogomet traži potpuni fokus i ja to poštujem.
Daniel je imao težak put. Kao golobradi mladić morao se dokazati u Zagrebu, trener Medić nije ga volio.
- Ušao sam u godine u kojima mi je bilo neophodno seniorsko iskustvo, pa sam odlučio potražiti novu sredinu. Javila mi se Rijeka, u kojoj sam dobro igrao u juniorima, pa su me poslali na posudbu u Sloveniju.
- Govorio mi je otac da nije nogomet samo med i mlijeko.
I Danielu je žao što je Zagreb propao, a o metodama Dražena Medića nije htio previše.
- Čujem se s prijateljima koji tamo igraju i kažu mi da je situacija loša… Nema rezultata, a znate i sami što je nekad bio taj Zagreb - završio je mladi nogometaš.