Obećao je tada kako će učiniti sve da izbori Olimpijske igre u Pekingu. Istodobno je dobio ponudu da preuzme klupu Real Madrida jer, prema pravilima španjolskog saveza, trener kluba ne smije biti i izbornik. Odbio je ponudu koja se ne odbija i otišao u rimsku Lottomaticu, koja je patila zbog njegovih obveza u reprezentaciji. Ali ni u jednom trenutku nije požalio. Ni nakon tek polovičnog uspjeha na lanjskom EP-u u Španjolskoj, kad nije uzeo medalju i tako se izravno plasirao u Peking. No sve je naplatio u Ateni. Vratio je hrvatsku košarku u društvo svjestkih sila i pomogao onim igračima koji to iskreno žele i vjeruju ostvariti olimpijski san.
SUZE ZA OLIMPIJSKI SAN
Što mi je ujutro prvo palo napamet? Nazvao sam suprugu svoga velikog prijatelja koji je preminuo prije tri mjeseca. Nije ga zanimao sport, ali uvijek je pratio moje utakmice, otkrio je Jasmin Repeša dan nakon velikog uspjeha, svoje najveće sportske i životne zadovoljštine. Povratak na OI nakon 12 godina, predstave koje su ovi dečki pokazivali u Ateni, opet su skrenule pozornost na, u očima hrvatske javnosti, “otpisani” sport. A suze u Repešinim očima nakon pobjede nad Njemačkom govorile su više od bilo čega, baš kao i veselje igrača, koji su dali srce i dušu za ovu reprezentaciju.
- Srce je pobijedilo. Ponosan sam što sam dio ove momčadi - rekao je Zoran Planinić. I baš je zajedništvo bila najveća snaga ove momčadi.
- Kemija se rađa kad igrač počne jednako vjerovati suigraču koliko i sebi - objasnio je Repeša. A to je moguće samo s igračima koji su željeli igrati za reprezentaciju. Zato je, birajući igrače, prvo pitanje svakom s kojim je kontaktirao bilo: Možeš li i želiš li? Znalo se tko ne želi, zbog “bivše supruge koja ne izlazi u susret”, zbog neostvarenih snova o NBA karijeri ili zbog “odmaranja od naporne sezone”. I srećom, onih koji ne žele nije bilo tu. Otvorili su put onima koji su bili spremni staviti sve ispred vlastitih interesa. I pobijediti zajedno.
PJESMA I ZA KAPETANA LAPTALA
Kako ćemo slaviti? Dok čovjek čovjeka vidi, nasmijao se Zoran Planinić nakon pobjede nad Njemačkom. Zasluženo slavlje trajalo je do jutra. Igrači su se odlično zabavljali, plesali i pjevali, orilo se “Samo je jedno”, brojne druge navijačke pjesme, ali je na repertoaru bilo i stranih hitova.
Ipak, najemotivniji trenutak bio je kad su zapjevali “La Musica di Notte” Dubrovačkih trubadura posvećenu kapetanu Kristi Laptalu, koji prošlog tjedna u Grčkoj, za razliku od njih, nažalost nije ostvario svoju životnu pobjedu. Sjetili su se i njega, uz nadu da će u svojoj idućoj “utakmici”, na novom suđenju, ipak pobijediti.