Dva mladca, ili, kako se kaže u Splitu, momka, slikala su mural u Radunici. Sve kako lokalpatriotski treba, Maradona skoro da u Jerkovića gleda kao u Boga, a i Pele je manji od splitske legende. "Smijem li snimiti?" pitao sam. "Može". "A s vama dvojicom? Da stanete ispred murala?" opet ja. "Može ako nije za novine", rekoše. "A za Facebook?" "Ni za Facebook, nećemo ti se mi slikavat."
Gibonni mi je objasnio Split. "U ovom gradu će te poštovati samo ako ti je nešto vrjednije od novca. Ne smije ti novac biti najvažniji", rekao mi je prije dvadesetak godina. OK, navijači sigurno nisu tu zbog novca. Oni lovu – troše na putovanja i drugo, ne zgrću je, lova za njih nije kategorija. Ali, što bi običnim smrtnicima bio novac, navijačima bi mogla biti, ili jest, reputacija. I nema labavo, reputacija se ne stječe slikavanjem po novinama.
Škljocnem mural i pričam s prijateljima Splićama. Maradona ima crkvu. Ljudi su religiju napravili od živog čovjeka, od grešnika koji još i ne hoda po vodi. Ali to je ništa prema religiji Hajduk. Cijeli grad je u crvenim i plavim stupićima, rukohvatima, ogradama, muralima i grafitima. Trebalo je dati lovu za klub, vjernici su dali koliko su mogli. Nikad političar u Zagrebu ne bi dobio bodova dodvoravajući se navijačima Dinama koliko mu kolega u Splitu može profitirati čineći što žele navijači Hajduka. Bog je Hajduk, ima svece i apostole. Vjerojatno ni Celtic svoje ne slavi kao Hajduk. Hajduk je i pokret otpora. Dobro, nije jedini, ali je i to.
Bogu Hajduku ljubavi nikad nije falilo. I opet se pitam gdje zapinje. Na ulazu u Split su na velikom zidu ispisane godine u kojima je osvajao naslove. Kad je upisana 2005., na zidu je ostalo mjesta za još dva ili tri trofeja. Tko bi se tad okladio da zid do 2020. neće biti potrošen, da neće faliti mjesta za bojanje titula?
Nije Hajduk u Hrvatskoj naspram Dinama što je Lazio u Italiji u odnosu na Juventus ili, nakon što se kluba dočepao Berlusconi, Milan. Da pedeset puta spretniji od Mamića vodi Dinamo, nestvarno je da je Hajduk tako inferioran. Ovaj put ne odgovaram, samo pitam i nadam se odgovorima. Gdje zapinje?