Ulog je bio ogroman, zato je postojao posebno velik strah od neuspjeha.
- Bojimo se da ne razočaramo navijače, ali vrijeme je da netko ‘skine’ Srbe - rekao je Miho Bošković, hrvatski vaterpolist, uoči polufinala. I je, bilo je vrijeme, ali gosparu Mihi i ne treba previše vremena. Pet sekundi.
- Čuo sam navijače, kako ne. Vikali su: ‘Ajde, Miho, zabij to!’ - sa smiješkom je govorio Bošković nakon što je golom iz peterca odveo Hrvatsku u finale “našeg” EP-a.
Do kraja je ostalo pet sekundi, rezultat 9-9. Burić je primio loptu, krenuo prema golu i nestao. I peterac! Slavlje je moglo početi...
- Trebao je pucati Sukno, ali vidio sam atmosferu, shvatio važnost trenutka... Premlad je on još, zato sam mu i rekao: ‘Pusti mene, ja ću pucati’. Iako je pravilo da nikad isti igrač ne puca dva peterca - rekao je Bošković.
Srbi čak dva put nisu uspjeli napraviti ništa u tih pet sekundi. Ni svjetski prvaci ne mogu protiv ovakve momčadi i ovakvih navijača. Jedino valjda Ratko Rudić nije bio u kockastom.
- Ma nismo mogli izgubiti pred ovim navijačima, nije bilo šanse. Sad konačno možemo glasno reći po što smo došli - najavio je lov na zlato Igor Hinić, hrvatski vaterpolist.
Dvaput je Hrvatska bila u finalu Europskog prvenstva, prije 12 godina u Italiji i 2003. godine u Kranju. Treća je, kažu, sreća.
- A valjda je. Igrao sam oba ta prošla finala, treba to napokon i osvojiti. Imamo moć i kvalitetu, ne bojimo se nikoga - kaže kapetan, 37-godišnji Samir Barač. I nisu to prazne priče, pokazala je Hrvatska da doista ima i moć i kvalitetu. Ima i Burića, čovjeka koji je zabio tri komada, još su mu jednog i poništili. Ali  to nije važno, bitan je samo idući korak, onaj zlatni. U subotu, posljednja stepenica...