Zoran Mamić danas proživljava najuspješnije trenutke svoje trenerske karijere. Da, trener Dinama osvajao je naslove prvaka Hrvatske i Ujedinjenih Arapskih Emirata, s Al-Ainom izbacio veliki River Plate, pa stigao do finala Svjetskog klupskog prvenstva, ali ovaj uspjeh s Dinamom njegov je - "doktorski rad". Što, na koncu, pokazuje i rezultat...
A trener Dinama ove je jeseni najviše radio na obrani. Zagrepčani u uvodu sezone nisu dobro izgledali u zadnjoj liniji, od 26. kolovoza do 17. listopada primali su gol(ove) u čak devet uzastopnih utakmica. Modri su se tražili, a u tom nizu zabijali su im Cluj, Osijek, Hajduk, Ferencvaros, Slaven Belupo, Ferdinandovac, Flora Tallinn, Varaždin i Gorica.
Realno, i oni koji vrijede, ali i oni koji se po igračkoj kvaliteti nikako ne mogu nositi s "modrima". I uz sve te primljene golove, najbolji pojedinac Dinama redovito bi bio Dominik Livaković. Zoran Mamić odlučio je reagirati, u švedskom Norrköpingu pronašao novog lidera modre obrane Rasmusa Lauritsena, napravio još neke kozmetičke promjene (Gvardiol završio na lijevom beku, Moharrami izbacio Stojanovića na desnom boku) i Dinamo je počeo izgledati sjajno.
Dapače, Dinamo je protiv Ferencvarosa zaigrao s obrambenom četvorkom (Stojanović, Dilaver, Gvardiol i Leovac), a u ključnim utakmicama Europske lige (obje protiv Wolfsbergera, gostovanje u Nizozemskoj) od tih je igrača igrao samo Gvardiol i to na lijevom boku. Desno se "pojavio" Moharrami, stoperske uloge preuzeli su Lauritsen i Theophile. Rasmus Lauritsen djeluje kao pun pogodak, Dinamo je s njim dobio na čvrstini i skok-igri.
No, uz jačanje obrambenog dijela momčadi, Mamić je sa svojim stožerom uspio probuditi, ali i razgoropaditi Lovru Majera. I on je sada (po)najbolji igrač Dinama. Lovro Majer u rukama drži sve konce Dinamove igre, zabija i asistira, ali i razigrava svoje suigrače. Treba biti realan, Majer je i dalje daleko od "svog prethodnika" Danija Olma, ali za ovaj današnji Dinamo, on je od - neprocjenjive važnosti.
Dinamo pod vodstvom Zorana Mamića izgleda bitno drugačije nego onaj prošlogodišnji Nenada Bjelice, lani su "modri" izgledali lepršavije i opasnije (logično, tada su u momčadi još bili Olmo, Moro, Gojak, Kadzior...), no ovaj današnji djeluje stabilnije i za nijansu fizički dominantnije.
Modri sada imaju snažne braniče (Lauritsen, Gvardiol, Theophile, Perić), čvrste radilice u sredini terena (Ademi, Jakić, Franjić), naprijed suparničke stopere najčešće "muči" Petković. Dinamo tako dominira u skok-igri, nerijetko fizičkim mogućnostima "gazi" suparnike. Pa čak i moćne Ruse.
Zoran Mamić pogodio je i na bočnim pozicijama gdje su Moharrami i Gvardiol iz početnog sastava udaljili Stojanovića i Leovca. A sjetimo se, baš su Leovac (gol i asist) i Stojanović (asist) bili, uz trostrukog strijelca Oršića, glavni junaci u prošlogodišnjoj pobjedi (4-0) Dinama nad Atalantom.
Sadegh Moharrami više ne djeluje izgubljeno i zaigrano na desnoj strani, njega se više ne probija tako lako, a Iranac stalno sudjeluje i u napadačkim akcijama "modrih". Joško Gvardiol je na drugoj strani pak čista klasa, potencijal kakvog Hrvatska dugo nije imala, sadašnjost i budućnost hrvatskog nogometa.