Nikada neću zaboraviti taj 20. srpnja 2019. Bilo je to odmah poslije večere... Neću zaboraviti taj datum dok sam živa - s gnušanjem i tugom je piše kćer Siniše Mihajlovića, trenera Bologne koji ima leukemiju s kojom se bori gotovo godinu dana.

TATE, ZAPAMTITE OVO Kako tata utječe na kćer? On joj je putokaz za stvarni život

-  Mamin telefon zvoni, s druge strane je on, moj otac, moj bog, i on objašnjava da su te stvari (koje je uradio ne rekavši prethodno ništa) bili testovi jer je imao čudnu groznicu i osjećao se umorno. Podsjećam vas,  govorimo o mom ocu. O čovjeku koji je prije tih stvari igrao nogomet, veselio se, trčao, trenirao s ekipom, šutirao i nikada nije stajao u mjestu. A to se nije dogodilo prije puno godina, već tri dana prije tih prokletih simptoma - pojašnjava Viktorija kojoj je ova užasna vijest promijenila miran i ugodan život u Italiji.

Knjiga je o njenom ocu, a takav joj je i naziv ("Siniša, moj tata"). Objavom na Instagramu najavila je njenu objavu 19. svibnja.

- Kada su vijesti stigle, imala sam osjećaj da sam već sve znala. Gledala sam obitelj, svima nam je život stao. Ništa nisam čula, nisam ništa razumjela. Te riječi... Bolest, leukemija, liječenje, posjete, bolnica, presice... Ništa. Ništa nisam čula - priznala je svoje osjećaje kći srpskog trenera, a onda rekla:

- Razbijala sam sve što mi je došlo pod ruku i vrištala, ali kao da mi glas nije izlazio iz usta. Vrištim u tišini. Teško mi je. Osjećam mučninu, kao da ću povratiti. Boljelo me, ludila sam od boli. Mama je nazvala tatu i tek je on uspio zaustaviti moj bijes. Uzela sam telefon i kroz plač samo rekla: "Tata, volim te" - emotivno je rekla. 

- On mi je samo odgovorio: Volim i ja tebe, ali sada te molim da budeš jaka kao tata. 

Viktorija se u svojoj knjizi osvrnula i na ljubav između njene majke Arianne i njenoga oca, koji su u braku već 25 godina.

- Fantastičan par, koji kao da je izašao iz knjige ili filma. Oduvijek sam sanjala takvu ljubav, jaku kao i njihovu. To nije uobičajena priča o nogometašu koji se zaljubljuje u manekenku. Njihova namjera je bila da “zauvijek” bude od prvog “Ćao!” mog oca, čak i ako je nosio majicu zbog koje je moja mama trebala pobjeći - stoji u knjizi prepunoj emocija Sinišine lijepe kćeri.