Mirko Filipović na uvjerljiv je način došao do 9. pobjede u nizu nakon pobjede nad Roque Martinezom. Riješio je Cro Cop Guamca u prvoj rundi nakon pet minuta borbe udarivši ga laktom. Pobjednik Mirko javio se navijačima preko društvenih mreža.
Objavio je sliku uz kratak opis: "Pobjeda". Iako se obratio fanovima samo sa jednom riječju, ta jedna riječ zapravo govori sve .U njoj se nalazi sva bol koju je prošao zadnjih par mjeseci, sva znoj i krv koji su proliveni. Velika požrtvovnost kako bi se opet borio u "svojoj" Saitama Areni, i to samo četiri mjeseca nakon teške ozljede prednjih križnih ligamenata koju je dobio uoči borbe protiv Nelsona. Običnim ljudima treba više od šest mjeseci da uopće normalno mogu hodati, no ne i Mirku.
To je zato jer on nije običan čovjek. Pa tko bi normalan poslije devet operacija svaki put se vratio i maksimalno pripremio za meč, tko? Samo hrabri i neustrašivi ljudi poput Mirka. Ljudi koji vjeruju u ono što rade i iz petnih žila se bore da to ostvare, jer žive za to. I sa 44 godine pokazao je da puca od snage, da ga ništa ne može spriječiti da ostvari svoje snove.
Posljednja borba prema nekim najavama trebala bi biti na Staru godinu, također u sklopu Rizina. A to će biti tužan dan za hrvatski sport, jer će u mirovinu otići najveći hrvatski borac svih vremena, čovjek koji je debitirao 1996. godine. A to je i zaslužio. Nakon toliko odrađenih treninga, dobivenih batina, pretrpljenih ozljeda valja zasluženo odmoriti.