Zašto šuti Zoran Gobac? Pitanje je koje zanima cijelu rukometnu Hrvatsku i trebalo nam je gotovo dva tjedna od debakla na SP-u da doznamo koji se vrag točno događa u HRS-u..
Vladao je zavjet šutnje sve dok nije progovorio otjerani fizioterapeut Damir Kajba. Dugogodišnji dobri duh reprezentacije istresao je sve i svašta, uglavnom se obrušio na novog izbornika Hrvoja Horvata, koji mu je u valjda dvadesetak sekundi razgovora uspio reći samo - hvala i doviđenja, vaše usluge više nam nisu potrebne.
No kako doznajemo, problem je puno dublji od slučaja fizioterapeut. Naime, u HRS-u već neko vrijeme postoje dvije struje. Jedna je stara garda na čelu sa Zoranom Gopcem i ona je ovog časa na pričuvnom položaju. Hrvoje Horvat uopće nije bio izbor Zorana Gopca za izbornika. Nije mu bilo ni na kraj pameti podržati mladog i neiskusnog stručnjaka koji je, uostalom, u dobroj mjeri i kumovao potpunom raspadu u Egiptu, gdje se, po riječima samih igrača, nije znalo tko ulazi, a tko izlazi.
Gobac je međutim popustio. Pustio je da čelni čovjek saveza Tomislav Grahovac progura svog kandidata jer je htio vidjeti dokle će suprotna, ovog časa prevladavajuća struja, ići. Kako doznajemo, Gopca je, barem privremeno, istisnula čvrsta veza Grahovca i jednog od čelnih ljudi SEHA lige Kiće Ostojića. A SEHA liga, za one koji ne znaju, u startu svake sezone raspolaže s navodno milijun i pol eura od Gazproma. Ruski je to, dakle, kapital.
S jedne strane imamo nove rukometne glavešine, osovinu Ostojić-Grahovac koja je učvršćena i kumstvom. A s druge strane starog lisca Gopca, premazanog svim mastima, čovjeka pod čijim je vodstvom hrvatski rukomet osvojio dva olimpijska zlata, naslov svjetskog prvaka, ostale medalje da i ne nabrajamo... Gobac je, i to da spomenemo, od Zagreba napravio dvostrukog prvaka Europe. On je izabrao i Linu Červara, tada relativno malo poznatog stručnjaka, koji je s Hrvatskom osvojio sve što se moglo, osim europskog zlata.
- Ovo je bilo prvi put da nije prošao Gopčev kandidat - rekli su nam dobri poznavatelji prilika u hrvatskom rukometu.
Nije teško zaključiti da je između trojca Hrvoje Horvat, Ivano Balić i Slavko Goluža dugogodišnji šef hrvatskog rukometa bio upravo za Ketu.
Grahovac je, dakle, pokazao zube. Progurao svog kandidata, a koliko će ta priča biti uspješna uvelike će ovisiti o kvalifikacijama za Olimpijske igre. Tri utakmice u tri dana - Francuska, Portugal i Tunis - ogroman su izazov. Krahirali smo na SP-u, ostanemo li i bez Olimpijskog igara, to je za hrvatski rukomet potpuni debakl i Grahovac će, skupa sa svim svojim ljudima, vrlo vjerojatno morati pakirati kofere. Za starog lisca Gopca to je, rukometnim žargonom rečeno, sedmerac. I Grahovac tu nema nikakve šanse.