Steznik na koljenu, bandaža na gležnju, svakodnevne masaže leđa i ramena... Tako se nekako Marko Kopljar svakodnevno “dotjerivao”  za utakmice na prvom EP-u na kojem je hrvatski kapetan. Bez obzira na učinak na terenu, golove i asistencije, poneku pogrešku, on je turnir odradio - herojski.

Nakon svake utakmice u svlačionicu je Kopljar, rukometaš čije kvalitete navijači najčešće osporavaju, odlazio šepajući. I s grimasama na licu koje su otkrivale koliko ga boli. Ali već dva dana poslije, za sljedeću utakmicu, opet je bio tu, spreman stisnuti zube i pokušati. Pa koliko ide.

‘Ne želim da ispadne alibi...’

- Ma najradije ne bih govorio o tim ozljedama, ispast će da pričamo o nekakvim alibijima, opravdanjima - pokušao je izbjeći ovo pitanje.

Ali nije mu prošlo. Objašnjenja su potrebna da bi se neke stvari bolje razumjele. I da bi kritike koje podnosi bile suvislije.

- Vučem već dugo ozljedu desnoga koljena, još od početka prosinca, ali naravno da nema veze s koljenom ako promašim gol ili ne zabijem zicer. Ne mislim se opravdavati na taj način, ali činjenica je da puno toga nisam mogao odraditi kako bih želio - kaže Marko.

Pa krenimo redom po zdravstvenom kartonu pacijenta Kopljara.

- Već drugi dan prvenstva na koljeno se nadovezao gležanj, a zbog krive mehanike trčanja nastradali su i leđa i rame. Već duže vrijeme ne mogu normalno trenirati i logično da ni fizički nisam bio na pravoj razini, nisam mogao dati maksimum - žali hrvatski kapetan.

Posljednjih dana prije utakmice nije mogao normalno dignuti lijevu ruku. I onda kreću masaže, tretmani, razgibavanja... Obično se s izbornikom Babićem dogovarao može li ili ne praktički u posljednji trenutak, kad već izađe na teren.

- Tako nekako, kad bi me izbornik pitao: ‘Možeš li?’, ja bih mu odgovorio: ‘Čekaj da prođe zagrijavanje pa ću ti reći’ - kaže Kopljar.

U drugim okolnostima možda bi bilo bolje poštedjeti igrača kojeg toliko muče ozljede, ali Kopljar na to nije ni pomišljao. Uostalom, nema ni Stepančića, mladi Šebetić ipak ne može vući sam kroz cijeli turnir. I zato je istrpio sve bolove, igrao i dokazao da u stožeru nisu pogriješili kad su mu dali kapetansku traku. I još nešto... Usred turnira preminula mu je baka.

Isključio se i pratio samo NBA

Šutio je i o tome, nikoga nije želio opterećivati, ali da mu je bilo lako - nije. A u svemu tome najviše mu je, kaže, pomoglo to što se uspio isključiti od svega. Euforije, komentara, kritika...

- Dok pročitam što me zanima o NBA-u, za drugo nemam ni vremena - nasmijao se Kopljar i odšepao dalje.

Nakon EP-a vraća se u klub, u redove velike Barcelone. U koju je došao iz moćnog PSG-a. Ima mana, može mu se štošta zamjeriti u igri, ali veliki i bogati znaju zašto im je Marko Kopljar potreban.

Zabio golova koliko i Horvat

Do utakmice za treće mjesto Kopljar je zabio 23 gola, koliko i Zlatko Horvat, koji je pogodio deset od 13 udaraca sa sedam metara.

Košarka mu je bijeg od svega

Nije pratio komentare iz zemlje kako bi zadržao mir, zanimalo ga je samo što se događalo u NBA ligi, koju svakodnevno prati.