Hrvatske su ragbijašice godinu završile na najljepši način: pobjedom reprezentacije u Sinju protiv Bugarske 37-5. U utakmici koja, iako je bila prijateljska, našim djevojkama znači jako puno.
- Bila je to tek druga utakmica ragbi 15 reprezentacije u novijoj povijesti. Imale smo jednu prije dvije-tri godine, a prije toga nijednu 15-ak godina - kaže tim menadžerica reprezentacije Tihana Žaja.
Naše ragbijašice sudjeluju u natjecanjima ragbija 7, olimpijske inačice tog sporta, u kojoj je u ekipi 12 igračica, ali za 'veliki ragbi', gdje je za utakmicu potrebno barem 20 igračica, teško se okupe i još teže nađu protivnice.
Nedostaje nam utakmica
- Problem nam je brojnost i zato nam je puno značilo sad kad smo se okupile, odradile mini pripreme u Sinju i odigrale utakmicu protiv Bugarske. Bilo nas je 20, a inače seniorskih igračica u Hrvatskoj imamo 30-ak, najviše u Nadi i Zagrebu. I svi se moramo angažirati da populariziramo ragbi, kao sport u kojem ima mjesta i za brže i za sporije, i za veće i manje, više i niže... - priča Tihana i nastavlja:
- Problem nam je juniorska kategorija. Seniorke imamo, ima i nešto djevojčica do 14 godina koje još smiju igrati s dječacima, ali problem je jer kad se netko navuče na ragbi kao dijete, žrtvovat će se i ostati lakše nego netko tko tek počne igrati s 20 godina, ima posao, obitelj... A nema puno utakmica. Zagreb i Nada imaju dobar program privlačenja djevojaka, treba tako nešto proširiti na cijelu Hrvatsku. U ragbiju 7 djevojke odigraju prvenstvo i Kup, te reprezentacija europski Kup nacija u lipnju.
Kakvo je stanje u Europi?
- Ni na europskoj razini ženskih natjecanja u "velikom" ragbiju nema, izuzev na najvišoj razini, gdje su Španjolska, Portugal, Nizozemska..., koje su prejake za nas. Rugby Europe u zadnje vrijeme potiče razvoj ženskog ragbija, ali teško nam je pronaći suparnice. Igrat ćemo vjerojatno još jednom protiv Bugarki, ovaj put kod njih, na proljeće ili iduće jeseni. Vozile su se 16 sati i zaslužile su da im vratimo. Crna Gora je pokazala interes da odigramo utakmicu, a javio se i izbornik Finske kad je vidio da možemo složiti reprezentaciju. Jedva čekamo da se opet okupimo.
U Sinju su igrale po kiši i hladnoći.
- Ma, ali igrale smo mi i po snijegu i jačoj kiši. Nekad nam treneri trebaju svezati kosu tijekom utakmice jer ne osjećamo prste od hladnoće. Gušt je igrati, kakvi god vremenski uvjeti bili!
Imamo trenerice, sutkinje...
Ragbi je amaterski sport i sve ga djevojke igraju iz ljubavi.
- U reprezentaciji imamo i jednu majku, Dubravku Kovač iz Nade, koja se vratila igrati nakon poroda. Ona je ujedno i profesorica fizike u školi. Imamo studentice, kineziologinje, jedna je djevojka završila kamenoklesarsku školu, jedna se bavi modelingom...
I izbornica je žena.
- Reprezentaciju vodi Petra Drušković, inače i međunarodna sutkinja, ali ekipe Zagreba i Nade treniraju muškarci. Mlađe uzraste treniramo Patricija Pribeg, Nika Dedić, ja..., neke su djevojke sutkinje, nekoliko nas se prijavilo na tečaj za delegata, tako da se uključujemo. I sve te djevojke jako se trude i žrtvuju vrijeme za sebe i obitelji kako bi ostvarile što vole. Volimo ragbi, a posebna nam je čast igrati za reprezentaciju. Jako nam je važna podrška muških kolega i cijele javnosti - zaključila je Tihana Žaja.