Dinamo je na Veliku subotu objavio tužnu vijest. U 68. godini života je nakon duge i teške bolesti preminuo Čedomir Jovićević, bivši igrač 'modrih' i otac trenera druge momčadi Igora Jovićevića. Čedo Jovićević rođen je 14. lipnja 1952. godine na Cetinju u Crnoj Gori, prve nogometne korake načinio je u tamošnjem Lovćenu, a u Dinamo je došao 1972. na poziv tadašnjega trenera Dražana Jerkovića.
Bio je pouzdan lijevi branič, krasile su ga borbenost, požrtvovnost, odličan pregled igre, te igra glavom. Stariji navijači Dinama i dalje se prisjećaju bekovskog tandema Bedi (desno) - Jovićević (lijevo) koji je za Dinamo nastupao 70-ih godina prošloga stoljeća.
Poslije završetka igračke karijere, okušao se u trenerskim vodama gdje je također bio uspješan. Radio u omladinskoj školi Dinama (1982-1986), pa Slavoniji iz Požege (1986-1987), velikogoričkom Radniku (1987-1988), pa bio glavni trener Samobora (1988-1989), pa asistirao Josipu Kužeu (1989-1991) kao pomoćni trener Dinama. I onda otišao u Španjolsku.
Njegov sin Igor bio je nogometni 'wunderkind', pa s 17 godina iz zagrebačkog Dinama prešao u Real Madrid. Za njim je u kraljevski klub otišao i otac Čedomir koji je u omladinskom pogonu Real Madrida, između 1991. i 1996. godine trenirao pionire i juniore. Trenersku karijeru u Španjolskoj nastavio je u Valladolidu (pomoćni trener), pa Jerezu, Zamori i Marbelli kao glavni trener. A u Real Madridu i Valladolidu, Čedo Jovićević je blisko surađivao s Rafom Benitezom.
- Još dok smo zajedno radili u Valladolidu, bilo je to 1996. godine, Rafa mi je znao reći: ‘Čedo moj, jednog dana ću biti trener Reala. Vidjet ćeš’. Već je tad bio izuzetno ambiciozan, ali vjerojatno nije znao da će na tu priliku morati čekati 20 godina, te proći Liverpool, Napoli... Čim je postao trener Reala, poslao sam u Madrid čestitku - pričao je jednom prilikom Čedo, dugogodišnji veliki obiteljski prijatelj Rafe Beniteza.
- Benitez nikada nije preferirao alkohol. Sjećam se da smo jednom bili u restoranu, nagovarao sam ga da proba pivo. Ne znam kako, ali pristao je. Bilo mu je to prvi put u životu da je popio pivo, a imao je 35 godina - otkrio je Čedo Jovičević.
Rafael Benitez i Čedomir Jovićević družili su se i nakon posla. Tako je Benitez vrlo često dolazio kod Čede i supruge na ručak.
- Uh, obožavao je specijalitete moje supruge Sanje. Jednom smo radili sarmu i nije mogao vjerovati kako je to fino. Poslije je znao reći na treningu: ‘Čedo, kad će supruga opet praviti sarmu, mogao bih navratiti’. Jednom je došao, a supruga je kuhala punjenu papriku. Naravno, probao je i ostao zatečen. Otad je često govorio: ‘Kad ćemo na sarmu i papriku’.
No, nije samo Čedo usko povezan s Rafom, i njegov sin Igor igrao je pod Rafom Benitezom. Također u Realu. Dapače, Igor Jovićević bio je prvi Hrvat u madridskom Realu, ali i najveća nada hrvatskog nogometa. Naravno, na leđima mu je uvijek bila 'desetka', sve u vrijeme kada je taj broj imao posebnu težinu. Dinamovo čudo od djeteta. Plemeniti ‘španer’ kakvih nije bilo puno...
- Igor je u ovim godinama bolji nego što sam ja bio - govorio je Zvonimir Boban za tada 17-godišnjeg Jovićevića.
A Igor Jovićević se dobro sjeća kako je došlo do priče između njega i velikog Reala...
- Sve je krenulo sa 17 godina, na turniru u Veroni. Real je odsjeo u istom hotelu i na ulazu sam sreo Radomira Antića. Pozvali su me u Madrid, u dvije utakmice sam zabio pet golova i ugovor je bio na stolu - rekao je jednom prilikom Igor Jovićević, pa nastavio:
- Vicente del Bosque je tada bio direktor omladinske škole. Pružio sam mu ruku, a on mi je rekao: ‘Ti si na mom popisu već dvije godine! Dobro došao’.
Trener druge momčadi Reala u to je vrijeme bio Rafael Benitez, a Igor je svlačionicu dijelio s Raulom, Gutijem, Urzaizom, Esnaijderom..., legendama španjolskog i svjetskog nogometa. No, za razliku od tih zvijezda, Igor bez obzira na svoju kvalitetu za seniore kraljevskog kluba nije odigrao niti sekunde.
- Bilo mi je čudno. Bio sam mlad i nisam znao što se događa. Za prijateljske utakmice su me uvijek zvali, ali za službenu nikad. I onda saznam da u ugovoru imam klauzulu da mi moraju platiti 1,8 milijuna dolara čim zaigram za prvu momčad! To me slomilo - pričao je Igor.
A o svom odnosu s Rafaelom Benitezom, Igor je pričao puno puta..
- Uh, Rafa me ubijao u Realu! Kakve smo mi treninge imali, nije bilo lako. Trebalo je puno vremena da kod njega postanem igrač sustava. Tek sam pod Benitezom prvi put shvatio što su taktika, disciplina, taktičke varijante... Mi smo u Dinamu radili samo tehniku, slobodnu igru, četiri na četiri, tri na tri..., a sad odjednom ja moram nekome čuvati leđa. Ili moram zatvarati igrača koji je otišao naprijed - sjeća se Igor Jovićević, pa nastavio:
- Rafa je bio na stažiranju kod Arigga Sacchija u Milanu i, kad se vratio, na treninzima nas je vezao konopcima dugim 40 metara po dijagonali. Tako smo vježbali sustav 4-4-2, kako bi igrač bio doslovno zavezan za suigrača kojemu mora čuvati leđa. To je bilo još 1993., mi smo mu se smijali, a on je bio trener ispred svog vremena. Od Rafe sam sve naučio o taktici.
A bivši direktor Reala Ramon Martinez stavio je Igora i na listu pet najvećih mladih igrača koji su ikada došli na Santiago Bernabeu. No, Igor Jovićević nije bio miljenik sreće, 1995. godine se prvi put teško ozlijedio. A baš su ozlijede zaustavile njegovu karijeru...