Svaka čast svim prinovama Hajduka, ali najveće pojačanje za ovogodišnju Carrillovu momčad definitivno je Josip Radošević, koji je donio sigurnost u vezni red, profesionalnost na trening, te ozbiljnost u svlačionicu. 

- Kad sam odlazio, ostavio sam jedan Hajduk, a po povratku sam zatekao drugi. Okruženje je potpuno drugačije, dosta toga se promijenilo, naravno na bolje, puno se ulaže, evidentno je da se misli na ono što nas sve skupa čeka u budućnosti - ustvrdio je povratnik u redove Hajduka, koji nikad nije bio od velikih riječi. 

Pogotovo nije sada, nakon iskustva igranja u Italiji, Španjolskoj i Austriji, gdje je potpuno sazrio. Sve što kaže, maksimalno je ozbiljno, i svodi se na guranje momčadi, a ne sebe u prvi plan. 

- Pokušavamo provesti trenerove zamisli u djelo, i svaku utakmicu davati svoj maksimum. Vjerujem da ćemo rasti iz utakmice u utakmicu, i da će biti sve bolje i bolje. Imamo kvalitetu, dobri smo kao momčad, još kad se uigramo, bit će još i bolje, a svatko od nas može se popraviti. Ne bih nikoga izdvajao, zato što svako daje svoj maksimum, u prvom planu nam uvijek mora biti kolektiv.

Nasmijao se tek na konstataciju kako smo ga u opisnoj ocjeni nakon pobjede nad Levskim nazvali 'kućni meštar', jer baš kao što oni znaju i stignu popraviti sve, i vodu, i struju, i plin..., tako i Josip zna i stigne pokrpati sve rupe u Hajdukovom veznom redu i obrani. 

- Drago mi je, sviđa mi se ta usporedba - nasmijao se, ali se brzo vratio uobičajenoj retorici. 

- Tu sam da pomognem. Moje je da dam sve od sebe za momčad, a imam još dosta mjesta za napredak. Svi možemo puno bolje, pa tako i ja.

Josipov forte su energija i visoki ritam kojim dominira u sredini terena. Obzirom na činjenicu da se jako puno troši, pogotovo u ritmu od dvije utakmice tjedno po velikim vrućinama, logično je da i njemu Carrillo ponudi odmor i osvježenje.  

- Nemam problema s umorom. Ima dosta vremena za oporavak između utakmica, a ja dosta radim na tome. Sve velike momčadi igraju dva puta tjedno, tako da se onaj tko želi igrati na vrhunskoj razni mora priviknuti i na taj ritam. Igrao sam u Italiji i Španjolskoj, no najnaporniji ritam bio je u Austriji, gdje smo igrali paralelno prvenstvo i Europu. Ako si zdrav i ako dobro treniraš i vodiš računa o oporavku, kad jednom uđeš u ritam dvije utakmice tjedno, putovanja, treninge... navikneš se i sve možeš podnijeti.  

Usporedba klubova i liga je nezahvalna, no Josip je ipak izdvojio specifičnosti svake od sredina u kojima je nakon Hajduka igrao. 

- U Italiji sam bio dio top momčadi, s vrhunskim igračima od kojih sam puno toga naučio, pogotovo u taktici i individualnom radu. U Napoliju sam sazrio i kao osoba, tako da mi nije bio problem napraviti iskorak u Rijeci, u kojoj sam više igrao. U Španjolskoj se definitivno igra najkvalitetniji nogomet, i najbolja je atmosfera oko nogometa, vidi se da ljudi uživaju, tako da je i igračima puno lakše i ugodnije igrati. U Austriji sam igrao za 'mali Real', Salzburg je po organizaciji i ulaganjima definitivno vrhunska sredina, a to su potvrdili i osvajanjem Lige prvaka za mlade. Imaju odlične uvjete, jako kvalitetno se radi...

U trećem pretkolu Lige prvaka sljedećeg tjedna sastaju se dva Josipova bivša kluba, Rijeka i Salzburg. Trebala bi to po svemu biti vrhunska nogometna predstava. 

- Baš ću s posebnim guštom gledati utakmicu - priznao je Josip, no ne i tko je za njega favorit.

- Vidjet ćemo. Igrao sam i za jedne i za druge, svaka momčad ima svoje prednosti, tako da je teško reći. Volio bih da dalje ode Rijeka, ipak je to naš, hrvatski klub. Jako su kvalitetna momčad, imaju dobroga trenera... 

Pitanja o tome tko će biti prvak, hoće li Hajduk proći Brondby... ostala su bez odgovora. 

- Idemo utakmicu po utakmicu, nema potrebe žuriti. Gledamo samo sebe, brinemo samo o svojim utakmicama, i samo tako ćemo moći dati svoj maksimum. Nema potrebe trošiti energiju razmišljajući o stvarima na koje ne možete utjecati ili koje su u dalekoj budućnosti.