Dvoboj Hajduka i Lokomotive (2:2) brojnim je gledateljima pružio mnogo zanimljivosti, vrlo dobar nogomet i nenogometne scene na samom kraju utakmice. Splićani su "poludjeli" nakon iznenađujućeg pogotka Capana, u toj je priči prednjačio Said koji je pred TV kamerama i nasrnuo na Dejana Radonjića.
Pogledajte video
Napadač Lokomotive poslije utakmice se verbalno obrušio i na Saida, sve je skupa otišlo - predaleko. A dan kasnije svoja je razmišljanja o "poljudskoj večeri" s čitateljima Goala podijelio - Dejan Radonjić:
- Sve je nekako drugačije kada prespavate noć, već ujutro na brojne stvari gledati 'drugim očima'. Prije svega bih se ispričao Saidu zbog izjave da i ja njega nabijem na k...c, žao mi je što sam se još jednom spustio na takav nivo. A to pokazuje da nisam još naučio neke stvari, iako sam mislio da poslije onih izjava o Rijeci više nikada neću pričati na takav način - rekao je Radonjić, pa u mirnom tonu nastavio:
- Saidu ništa ne zamjeram, ali ta vrsta rječnika ne pripada sportu. Svatko ima pravo na svoj način razmišljanja, ali ja jednostavno ne dam na svoju obitelj. Svi su ponosni na neke stvari u životu, a ja sam najponosniji na svoju obitelj. Sve drugo mi možete dirati, ali obitelj ću štititi do samoga kraja. A Said tu nije bio fer. Drugačije je kad vam netko kaže 'odi u k...c', a drugačije kad vam u lice govori 'j...m ti mater' i takve stvari. Meni je to velika razlika. Ponavljam, Saidu ne zamjeram za reakciju u žaru borbe, ali zamjeram mu zbog ponašanja, vrijeđanja i pljuvanja. Da, čak me i pljunuo!
Kako je to sve krenulo?
- Hugo Almeida se nakon gola za 2:1 jako sporo vraćao prema centru, sve je to bilo legitimno. No, mene su tada smetale druge stvari. Na terenu nije bilo nijedne lopte, pa nismo mogli nastaviti utakmicu. A mislim kako je Hajduk prevelik klub da si dopušta takve stvari. I to nisam vidio nikada u životu! Čak ni skupljači nisu kod sebe imali lopte, nestala je i ona iz naše mreže, ja sam se pitao 'pa što je ovo'? Igrao sam i županijsku ligu, ali to nikada nigdje nisam vidio. I tu je u meni počelo kuhati.
Napadač Lokomotive je nastavio:
- Po naredbi trenera sam nakon izjednačujućeg pogotka krenuo polako prema centru, na isti način na koji je poslije 2:1 hodao i Almeida. Možda je to bila neka vrsta provokacije, možda nije bilo korektno, ali u nogometu se uvijek vraća istom mjerom. I onda je dotrčao Said i počeo me naguravati. A ja nisam uopće reagirao. Ako sam dobio žuti karton zbog sporog vraćanja prema centru OK, sve drugo nema nikakvog smisla. Nikoga nisam taknuo, nikome uputio niti jednu jedinu riječ. A Said me naguravao, pljuvao i vrijeđao. Tada je do nas stigao Fran Tudor, maknuo obojicu i svaka mu čast na tome.
Splićani igračima Lokomotive zamjeraju što ne idu na isti način protiv Dinama i Hajduka...
- Ja sam navijač Dinama, to je svima jasno kao dan. Ali, dok sam igrač Lokomotive u svaku utakmicu idem 150 posto, kako protiv Hajduka, tako i protiv Dinama. Ja svoj kruh zarađujem sam, ne zarađuju mi ga ni Soudani ni Fernandes. Tako je bilo i dok sam kao posuđeni igrač Maccabi Tel Aviva igrao za Hapoel Ra'ananu. Navijači su tada komentirali 'gle ovoga, najviše ide baš na nas'. Mene takve stvari ne zanimaju.
Dejan Radonjić je pričao u dahu:
- Doista poštujem svaki hrvatski klub, uvijek sam najveći navijač hrvatske reprezentacije i naših klubova u Europi. Čestitam Rijeci na plasmanu u Europsku ligu, želim im svu sreću i molim Boga da izvuku dobar rezultat kod Milana. A žao mi je što se u Europsku ligu nisu plasirali i Dinamo i Osijek i Hajduk. Možda je to nekome čudno u današnje vrijeme, ali ja navijam za sve hrvatske klubove. I poštujem svakoga. Znam da neke izjave ne mogu vratiti, posebice one o Rijeci koje sam rekao dok sam bio mladi balavac. I zbog njih se ispričao svima.
Je li bilo kakvih problema i poslije utakmice?
- Još dok sam bio na terenu jedan mi je redar rekao da uđem unutra, poslušao sam ga i ušao u onaj tunel prema svlačionicama. Tamo je do mene došao neki čovjek u odijelu, odmah mi je bilo jasno da nije nitko od igrača ili stručnog stožera Hajduka, pa krenuo prema meni. Uprava kluba? Ne znam, stvarno ne poznajem te ljude, ne pratim takve stvari. Ali, netko je sišao do tunela i nasrnuo na mene. Neću reći da me fizički napao, ali me vrijeđao pred brojnim policajcima koji su se maknuli i pustili ga da krene prema meni. U tom trenutku me bilo strah, nije mi bilo jasno što se događa. Ipak, jedan je redar stavio ruku između nas, pa me odveo u svlačionicu. Tog čovjeka nikada nisam vidio u tunelu Hajduka, a takva me stvar baš naljutila. I onda sam ljutito reagirao ispred novinara, pa izrekao one riječi o Saidu.
I za kraj.
- Još jednom se ispričavam Saidu zbog svojih riječi, na terenu uvijek ima takvih provokacija, ali tu se ne dira obitelj. A kada utakmica završi sve ostaje na terenu i takve se stvari zaboravljaju. Pa nismo u Texasu da bude drugačije. Pa ja sam najmanje kriv što nam Hajduk nije zabio na vrijeme pet golova i mirno pobijedio, pa da onda sve bude u redu. Hajduk je za mene poslije Dinama najveći hrvatski klub, tome u prilog ide povijest, tradicija i rezultati Splićana. Pa ja slavim kada oni zabiju gol u Europi, ali naravno da neću slaviti njihov gol kada igraju protiv mene. Uvijek ću biti navijač Dinama, pa i onih klubova koji su mi dali kruh poput Maccabi Tel Aviva ili Hapoel Ra'anane. Hajduk je institucija, a ovakvi događaji ne pristaju takvom klubu. No, za mene je sve ovo završena priča, neću danima razmišljati o tome. Said? Sve je ok, razumijem njegovu reakciju, ali ne mogu njegove riječi - završio je Radonjić.
Saidova priča u mnogome se razlikuje od Radonjićeve, bliža je verziji koju je nakon utakmice prepričao i trener Lokomotive Mario Tokić, koji je priznao da je on namjerno poslao Radonjića u kazneni prostor Hajduka nakon izjednačujućeg gola, te mu rekao da se polako vraća, kako bi prošlo što više vremena. I usput se ispričao zbog tog poteza.
- Nisam mu ništa ružno rekao, požurivao sam ga jer sam želio da se što prije vrati na svoju polovinu kako bi mogli izvesti loptu i nastaviti igrat – kazao je Said.
Saidu je poraz toliko teško pao da je nervozu prenio i u svlačionicu gdje je došlo do verbalnog sukoba s golmanom Stipicom. Međutim, stvari su se brzo vratile u normalu i nije bilo nikakvog daljnjeg sukoba.