Strašnu borbu na Armagedonu 1 pružili su gledateljima Patrik Čelić (21) i Hrvoje Stepić u kategoriji do 70 kilograma.
Sijevali su udarci, krvi je bilo posvuda, a s podignutim rukama iz meča je izašao mladi Čelić. Stradao je Patriku nos u silovitoj razmjeni udaraca, ali sve je OK.
- Bio sam na pregledu, ništa nije slomljeno, čak ni napuklo - kazao nam je Čelić pa rekao koju riječ više o borbi, nakon koje je ušao u polufinale Armagedona.
Pogledaj video: Trening American Top Teama
- Stvarno smo se izmasakrirali. Zaslužio je i Hrvoje ugovor s FNC-om i drago mi je da ga je i dobio. Trener Dražen Forgač nije baš zadovoljan jer sam divljao, radio sam kao 'siledžija' i primao dosta štete. Realno, trebaju mi takvi mečevi jer sam još neiskusan. Sad sam shvatio da to baš i ne prolazi. Moram paziti ubuduće da me ne pojede želja. Nasreću, bio sam kondicijski brutalno spreman i borbu izvukao na snagu - pojasnio je Patrik.
- Tempo je bio ubitačan. Bilo je hrvanja uz žicu... Još u meču bio sam ljut na sebe. Ponijelo me, baš neiskustvo - zbrajao je dojmove.
'Kao klinac sam gledao Mirkove mečeve'
Vratili smo film unatrag. Dosta unatrag. Kazao nam je Čelić kako je cijela priča s MMA-om počela.
- U školi sam bio 'bucmast', ali bio sam dosta aktivan, volio sam se hrvati, trenirao sam to, ali u koji god klub bi došao, to bi brzo propalo. Kad sam krenuo u prvi srednje, upisao sam se u teretanu. Ipak, to mi je bilo dosadno, monotono, pa sam na prijedlog prijatelja otišao u jiu-jitsu klub. Rekao mi je i da stojku rade i tako me 'kupio' - veli Čelić pa dodaje:
- Baš me privlačio taj sport. Još kao klinac ustajao sam sa starim rano ujutro gledati Mirkove mečeve. Uh, kad sam krenuo s prvim treninzima. Znate kako je, svi su me tukli, nisam još ništa znao, ali kad sam osjetio tu borbu bilo mi je fenomenalno. Oduševilo me kad sam vidio kako se za meč spremaju Stipe Brčić i Ivica Čubić. Odmah sam znao da i ja to želim. Samo sam čekao da me trener pozove na prva natjecanja, sa oduševljenjem sam to prihvatio i tu je sve počelo.
Nizao je Patrik uspjeh za uspjehom.
- Prvo sam imao par grappling turnira. Prvi sam izgubio, a od tad sam samo nizao pobjede. Osvojio sam grappling ligu na Černomercu, pa prvenstvo Hrvatske, pa pobijedio u amaterskoj borbi... Parter mi je baš jaka strana. Moram još raditi na tome da bacam više udaraca, da to teče.
'Nisam smio na popravni'
Ipak, nije moglo bez komplikacija. Patrikovi roditelji su trbuhom za kruhom odselili u Austriju.
- Radili su i prije u Njemačkoj pa su znali jezik. Ja nisam htio ići, borio sam se da ostanem svim silama. Imao sam tad 15-16 godina. Slomio sam roditelje, majka je pristala, ali uvjet je bio da zadržim dobre ocjene u školi, nisam smio na popravni. Tako je i bilo, u veterinarskoj školi u Dubravi sam prolazio s vrlo dobrim uspjehom - kaže nam Čelić pa dodaje:
- Kad sam shvatio da sam sam, mentalno sam odrastao u sekundi. Naučio sam kuhati, prati rublje, peglati. Nekad mi je kuhala i baka, ali ona je kuhala da to bude fino, a ja sam kuhao da bude zdravo, haha. Razrednica u školi mi je izlazila u susret, znala je da se natječem. Svaki dan sam iz Stupnika putovao do Dubrave, znalo je to trajati i po tri sata. Kad sam bio popodne u školi, išao sam ujutro na trening, pa na nastavu, pa nakon nastave na večernji trening. Bilo je ubitačno, ali obožavao sam to.
'Na baušteli su me zezali'
Patrik je nakon srednje škole pronašao posao.
- Zaposlio sam se u firmi najboljeg prijatelja, koji je trenirao sa mnom. Radio sam kao krovopokrivač, na baušteli. Tijekom korone sam radio punom parom, morao sam zaraditi za džeparac, nisam želio ovisiti o roditeljima. Mora se raditi kad nema borbi. Ispričao sam svoju priču sponzorima, dobrim komunikacijskim vještinama neke i pronašao, nešto sam uštedio i zatvorio sam financijsku konstrukciju za sljedeće dvije godine. Sad se mogu posvetiti samo treninzima.
Na baušteli su 'podriguša' i pola kruha standard. Pretpostavljamo da to radi probleme pri održavanju potrebne kilaže.
- Uh, kad sam izvan borbi jedem stvarno sve i svašta, ali kad se spremam za borbu stvarno sam discipliniran. Na bauštelu ponesem krekere i banane pa me kolege zaj*****, haha.
Trener Dražen Forgač uvjerava nas da Čelić može do UFC-a.
- Krajnji cilj mi je osvojiti pojas u UFC-u. Mislim da bi tamo dobar posao odradio i u lakoj i u velter kategoriji. Za 70 kilograma sam velik, a s velterašima se do 77 kilograma mogu nositi. Kad bi mogao doći do UFC-a? Ovisi o puno toga. Nakon Armagedona se vidim u boksu, radit ću i dalje grappling turnire. Želim postati dobar u puno toga, da se svima bude teško pripremiti za mene. Stvarno mi je svejedno hoću li u UFC doći s 25 ili 26 godina. Znam da kad dođem tamo da ću napraviti 'boom'. Sad mi samo treba iskustvo, ne želim nijedan segment slobodne borbe zapostaviti. Svjestan sam ja da sam dobar, ali još ću se razvijati, još ću stasati.
Ima Čelić i idole.
- Po stilu borbe mi je najdraži Jon Jones. Ima strašan borilački IQ, nikad ne znaš što će napraviti, ne možeš ga pročitati. Po ponašanju mi je najdraži Georges St-Pierre. To je baš gospodin, volio bih otići trenirati kod njega u Kanadu. Ma išao bih bilo gdje, bilo bi super da odem u American Top Team u SAD. Proputovao sam svijet s ovim sportom, trenirao sam s UFC-ovim zvijezdama poput Volkanovskog i Jana, vidio sam kako dečki treniraju i što sve treba napraviti da se dođe na taj nivo.
'Želim roditelje vratiti ovdje'
Sad je Patriku puno lakše. Roditelji su vidjeli da može pobjeđivati.
- I mlađi brat (14) se borio isti dan kao ja. Imao je dvije amaterske borbe i obje pobijedio. Mama se tresla kad sam se borio na Armagedonu, stari je bio smireniji. Nakon borbe sam im slavodobitno rekao: 'Što sam vam rekao'. Sad i njima pišu po Facebooku, čestitaju - kaže kroz smijeh.
A pišu i Patriku, popularnost mu je porasla, posebno društvene mreže.
- Uh, javljaju se cure, šalju poruke, 'masakriraju' me, haha. Snalazim se i u tome, ali teško je uz ovo imati curu. Još sam mlad, doći će vrijeme za to, ali sad se želim fokusirati na borbe. Puno se u ovom sportu trenira, puno se putuje i ne vidim se još u vezi.
- Čim zaradim prvi veći novac uložit ću to u neke poslove, pokušat ću roditelje vratiti kući. Želim da mi nešto ostane nakon ovog sporta. Želim pomoći ljudima koji su uz mene, želim da i njima bude bolje.
Za kraj je poručio:
- Na Armagedonu idem do kraja! Svi su protiv Stepića vidjeli da moraju poginuti sa mnom u kavezu, ako žele do pobjede. Morat će me 'ubiti' da me spriječe da pobijedim.
U polufinalu ga čeka Crnogorac Lazar Kukuličić. Prijenos polufinalnih borbi Armagedona pratite od 20 sati na YouTube kanalu 24sata.