Blanka Vlašić opet je zapela na najvažnijem natjecanju sezone u dvorani. Kao i prošle godine u Pekingu i Bruxellesu, Blanka je ovaj put u Torinu ostala ne samo bez glavnog zgoditka, nego i bez utješne medalje. I dok je u Pekingu i Bruxellesu postigla odlične rezultate (205 i 200 cm), nastup u Torinu bio je potpuni krah. Posve neočekivani podbačaj, zapravo, debakl.
Blanka je od riječkog mitinga 26. siječnja do Torina preskakala 203 cm, pa 201, 204, 200, 205 i 202 cm. Prosjek je bio 202,5 cm. A onda, u Torinu, šok - 192 cm! Što, kako, zašto, bila su pitanja na koja ni Blanka ni itko iz njezine pratnje, otac Joško i trener Marinović, nisu ni mogli ni znali odgovoriti.
- Pratim Blankinu karijeru, njene pobjede i poraze. Njezini lanjski porazi u Pekingu i Bruxellesu  spadaju u domenu sportske nesreće. U Torinu je nešto puklo u njenoj psihološkoj pripremi. Blanka ima automatizam zaleta i skakanja, isto kao kad vozimo automobil bez razmišljanja. Taj automatizam je pukao, a razlog je očito psihološke prirode -  kaže psihologinja Mirjana Nazor. Blanka je dosad često nalazila mnoga opravdanja za poraze. U Torinu je sve bilo idealno, ali zakazala je glava. Možda je Blanka jednostavno prezasićena, jer kako drukčije objasniti izjavu da cijelu sezonu nije dovoljno motivirana. Moguće da je kolotečina prouzročila krizu. Na ljudima iz njena okruženja je da je vrate na njezinih uobičajenih iznad 200 cm.

MA, SVE JE BILO DOBRO OSIM MENE!
Tehnika mi je potpuno otišla. Zašto? Ne znam, govorila je zdvojna Blanka nakon trećeg neuspjelog pokušaja na 196. Ovaj puta nisu joj bile krive ni tenisice, ni pretvrda podloga, ni proklizvananje, ni gužva na zaletištu, ni popodnevni termin u kojem inače spava.
- Sve je bilo super osim mene. Kriva sam. Spremna sam i zdrava, trebala sam ići preko 100 m.