Stadion na riječkoj Kantridi uvrstio se ponovo na popis prvoligaških stadiona, dobivši licencu Hrvatskog nogometnog saveza (HNS) za odigravanje Prve HNL, pa će se tako gotovo izvjesno utakmica doigravanja za popunu Prve HNL između Orijenta 1919 i Istre 1961 odigrati tamo.
Komisije za licenciranje HNS-a dala je "zeleno svjetlo" stadionu poznatom u cijelom svijetu po svojim stijenama. Stadion je izgrađen 1913. godine, a svečano je otvoren utakmicom Victorije sa Sušaka i zagrebačkog Građanskog 1. lipnja 1913. godine.
POGLEDAJTE VIDEO: Kantrida nakon odlaska Rijeke
Apsolutni rekord posjećenosti stadiona postignut je 1999. kada je na Kantridi gostovao Osijek, tada se okupilo oko 26.000 ljudi, a predviđeno je da se uskoro izgradi potpuno novi stadion s oko 14.000 sjedećih mjesta i standardima četvrte Uefine kategorije. Zbog toga je Rijeka 2015. godine prešla na stadion Rujevica.
Na Kantridi će se iduće sezone sigurno igrati drugoligaški nogomet, s obzirom da ga je kao stadion prijavila Opatija, a ovisno o uspjehu Orijenta, možda i prvoligaški. Prva utakmica kvalifikacija igra se na Kantridi 2. kolovoza, a uzvrat je tri dana kasnije na Aldo Drosini. Nažalost, bez gledatelja.
Kako je podno stijena pao veliki Real
Pao je pod stijenama Kantride bivši europski prvak Feyenoord, pao je na Rujevici Milan, padalo je dosta velikih i moćnih klubova, ali prije 35 godina na Kantridi je pao najveći i najmoćniji europski klub - Real Madrid.
- To mi je bila najdraža utakmica u karijeri, često je se sjetim - prisjetio se utakmice legendarni Damir Desnica, jedan od najboljih igrača tadašnje Jugoslavije.
U listopadu 1984. u Kupu Uefe na Kantridu je stigao Real. Momčad u kojoj su igrali Chendo, Camacho, Sanchis, Vasquez, Michel, Butrageno, Valdano, Stielike... A na stadionu 22.000 ljudi. Rekord.
Najtrofejnija momčad svijeta stigla je u 1/16 finala Kupa uefa kao veliki favorit. Tako su se i postavili. Ako ste mlađa generacija, onda valja reći da je taj Real bio jednako jak kao i današnji. Oni stariji će reći i jači.
Vodio ih je legendarni Amancio Amaro, koji je zamijenio još legendarnijeg Alfreda di Stefana. Amancio je u finalu Kupa prvaka 1966. golom i asistencijom presudio Partizanu. Bio je veliki igrač, te je sezone bio najbolji strijelac Reala u elitnom klupskom natjecanju s devet golova.
Amara smatraju začetnikom "Quinte del Buitre", slavne momčadi Reala koja je od 1986. do 1990. osvojila pet uzastopnih naslova prvaka Španjolske, a u kojoj su se proslavili Amanciova "nogometna djeca" Butragueño, Míchel, Sanchis i Martín Vázquez.
No na toj utakmici, Rijeka je izgledala kao Real Madrid. Najveću momčadi svijeta na Kantridi je čekao Josip Skoblar i 'dream team' kojim je dirigirao doktor nogometa, tada 21-godišnji Nenad Gračan.
- Jako dobro se sjećam te utakmice. Kantrida je bila krcata, nije mogla stati ni igla. Poveli smo 3-0. U finišu smo nesretno primili gol, zabio je Isidoro, koji je, čini mi se, ušao u igru umjesto Pineda - sa sjetom u glasu prisjetio se Gračan, fantastični "playmaker" i jedan od najplemenitijih hrvatskih nogometaša svih vremena.
S dva gola Fegica i jednim Matrljana Rijeka je do 58. minute vodila 3-0! Za one koji ne vjeruju vlastitim ušima ili očima, ponovit ćemo još jednom. Rijeka je do 58. minute vodila 3-0! Na tribinama delirij, fešta, spektakl... Već je tada bilo jasno da će to biti večer koja će se pamtiti vječno. A sad će stijene ugostiti neke druge klubove.