Na gala svečanosti u Varšavi proglašeni su najbolji pojedinci poljske nogometne Ekstraklase, a u biranom društvu našao se i naš Dante Stipica (29), koji je proglašen najboljim golmanom. Stipica je za Pogon branio u svih 30 utakmica, čak 17 puta je sačuvao mrežu netaknutom, a najduži niz bez primljenog gola mu je 524 minute.
- Ponosan sam na ovo ostvarenje i na to što sam se našao u tako biranom društvu. Svečanost u Varšavi bila je doista za pamćenje. Lijep je doživljaj biti u društvu kreme lige i predstavljati svoj klub, cijeli kraj iz kojeg dolazi, i svoju zemlju, naravno – kazao nam je Stipica, koji je okupljene oduševio obrativši im se na poljskom jeziku.
- Za mene je stvar poštovanja sredine i kluba u kojem igraš naučiti jezik, pogotovo ako taj jezik nije težak, kao što poljski ne bi trebao biti nama Hrvatima. Malo truda i sve se može...
Iza Pogona je jako dobra sezona, osvojili su treće mjesto i plasirali se u Europu. I kod Poljaka, kao i kod nas, prvak ide u kvalifikacije za Ligu prvaka, a tri preostale momčadi u kvalifikacije nove Konferencijske lige.
- Došao sam u dobro posloženu momčad, kod kvalitetnog trenera Koste Runjaića koji gaji napadački nogomet, s puno presinga na protivnika... Uživao sam u svakom trenutku jer sam dobro 'kliknuo' s obranom, i rezultat svega je dobar rezultat. Primili smo najmanje golova u ligi, od 30 utakmica čak 17 smo odigrali bez primljenoga gola, a bili smo i blizu obaranja rekorda kojeg od 2005. drži Lukasz Fabianski s 19 'clean sheetova'. Malo smo popustili nakon što smo četiri kola prije kraja osigurali Europu.
Ulazak u Europu je veliki uspjeh za Pogon.
- Zadnji put Europu su igrali prije 20 godina, no stvari se polako mijenjaju. Klub je dosta ambiciozan, upravo su dovršili izgradnju kampa, dovršava se i zadnja tribina čime će stadion biti potpuno obnovljen, sve u svemu Pogon je klub u kome je užitak igrati.
Iako je u najboljim godinama za golmana, Stipica kaže da svaki dan nauči nešto novo i da i dalje namjerava učiti i napredovati.
- Imao sam sreću da je trener golmana Pogona Andrzej Krzysztalowicz, trener koji ima slično viđenje golmanske tehnike kao Zoran Varvodić od koga sam učio u Hajdukovoj školi. Sada to što sam naučio samo usavršavam. Jako dobro znamo što je važno, radimo na igri nogom, na postavljanju, izlascima na centaršuteve... Upravo je izlazak na centaršuteve postao moj zaštitni znak.
Iako je sretan u Pogonu s kojim ima dugogodišnji ugovor, Stipica je otvoren i za nove izazove.
- Kad u kontinuitetu dobro braniš, stekneš renome u ligi koja je jako praćena, osvojiš prestižni naslov najboljeg golmana lige..., normalno je da dođu i neke ponude iz drugih liga. Vidjet ćemo što će biti dalje, ono što je najvažnije je da sam sretan, da su mi nakon šest mjeseci odmah ponudili novi, duži ugovor, i da imam jako dobar status. Uživam u ovom okruženju i nigdje ne žurim, ali nogomet je biznis, i ako me klub odluči prodati, tako će i biti.
U Poljskoj Ekstraklasi igra jako puno bivših igrača Hajduka, a kuriozitet je da igraju važne uloge i u svakom od tri prvoplasirana kluba.
- Josip Juranović osvojio je naslov prvaka s Legijom, oni imaju daleko veći budžet od svih ostalih klubova i zato odskaču kvalitetom. Fran Tudor je osvojio kup i bio drugi s Rakowom, a obojica su imali jako dobre sezone. Ja sam u trećeplasiranom Pogonu, tu je i Antonio Milić u Lechu, Mario Maloča je u Lechiji, Ivan Runje je u Jagielloniji... Ima igrača i iz drugih hrvatskih klubova, do nedavno je tu bio Antolić, pa Vešović, Puljić... svako malo sam igrao protiv nekog poznatog igrača, i svi smo dobri promotori hrvatskog nogometa. Svojim dobrim igrama i uzornim ponašanjem otvaramo vrata i drugim našim igračima – kaže Stipica, koji je oduševljen uvjetima u poljskom nogometu:
- Svi klubovi imaju fenomenalne stadione, a ako neki ima slabije uvjete, odmah ulazi u projekt izgradnje novoga. Čak i klubovi iz njihove Prve lige, dakle drugog ranga natjecanja jer Ekstraklasa je prvi, imaju fantastične uvjete, tako da uživaš igrati i doma i vanka. Nedostaje nam jedino publika. U zadnjem kolu pustili su 25 posto kapaciteta stadiona, da gledatelji mogu na tribine, i opet je bio onaj lijepi osjećaj istrčati na zagrijavanje i čuti pljesak. Odmah se sjetiš lijepih vremena prije korone.
Stipici ide i na privatnom planu, na početku sezone supruga mu je rodila kćerkicu, pa je sad ona u prvom planu, a veseli se i odmoru u Splitu. Bez Splita i Hajduka ne može, i u dalekoj Poljskoj prati sve što se događa.
- Hajduk je nezaobilazna tema, nikad Hajduk ne može izaći iz fokusa i srca, bez obzira gdje odeš. Odgoj i ono s čim si srastao, klub koji te učinio boljom osobom i golmanom, zauvijek se prati. Tek kad uđeš u neke ozbiljnije godine i odeš vani, shvatiš koliko moraš cijeniti sve što su klub i treneri s kojima si radio napravili od tebe i za tebe. Poput primjerice Zorana Varvodića koji je radio sa mnom u juniorima i odgajao me. Od njega sam naučio poštovati svoj klub, kao i svaku drugu sredinu u koju dođem. Čujem se povremeno s nekim suigračima, vidim da im ide dobro pred kraj sezone i nadam se da će izboriti Europu.
Otkrio nam je Stipica i kako ga Poljaci često pitaju kako to da nije u planovima izbornika Zlatka Dalića.
- Ne znam ni sam što im odgovoriti na to pitanje. Teško je to objasniti, normalno bi bilo da nakon kontinuiteta dobrih obrana u jednoj ozbiljnoj ligi i prestižnog naslova najboljeg golmana budem barem na širem popisu. Jedino što mogu reći je da nije do mene, ja sam svoje napravio na terenu – zaključio je Stipica.