I u autobusu u kojemu su bila tri američka plivača, glavna je tema bila Hrvatska. S kolegicom Anjom vraćao sam se u autobusu s prekrasne Dunav Arene. Put do jednoga hotela u Budimpešti bio je puno zanimljiviji od očekivanog.

'Croatia, Croatia', počeli su američki plivači spominjati našu zemlju, ne znajući da sjede u autobusu s Hrvatima. Prisjećali su se Hrvatske zato što su prije odlaska na Svjetsko prvenstvo u Budimpeštu bili u Rijeci. Tamo su odrađivali treninge nakon dolaska u Europu. Ostala im je Rijeka u lijepom sjećanju jer su pričali o svojim zgodama u tom gradu. Kad smo im rekli da smo hrvatski novinari, počeo je razgovor.

Pratim plivanje dugi niz godina. Rado ga gledam. Pogledao sam gotovo sve prijenose finala iz Budimpešte, ali nisam se oči u oči susretao s plivačima u dosadašnjoj novinarskoj karijeri. Primarni mi je sport nogomet, pa je to nekako i logično. Kolegici sam rekao kako ne mogu prepoznati nikoga od ove trojice s obzirom da ih gledam uglavnom s plivačkim kapicama i naočalama, ali da me ne bi začudilo da je netko od njih velika plivačka zvijezda. Jedan od Amerikanaca krenuo je ispitivati. Pitao je jesu li ljudi na vlasti u Hrvatskoj i Mađarskoj politički bliski, odnosno jesu li slična politička opcija. Sjetio se i našeg Domovinskog rata, začudio se kad smo mu rekli da u Hrvatskoj baš ne živi toliko puno ljudi kao što je mislio, ali da imamo veliko iseljeništvo i da puno Hrvata živi u Americi. To mu je bila novost. Spomenuli smo mu da čekamo polufinale protiv Srbije, a onda je razgovor otišao u drugom smjeru. Veliki sam ljubitelj NFL-a, a to je za Amerikance ipak sport broj jedan. Pa sam ga upitao za koga navija u NFL-u.

- Za Baltimore - odgovorio je i pitao, a ti?! 

Jedva sam dočekao da mu kažem da sam veliki navijač New England Patriotsa i veliki štovatelj njihovog quarterbacka Toma Bradyja. Znao sam što će me dočekati. Jednostavno, u Americi New England ili obožavate ili prezirete. Odmahivao je Amerikanac glavom, očito je da je on jedan od onih koji ne voli Super Bowl prvake. Rekao sam mu kako znam da je jedan od najvećih sportaša u povijesti Michael Phelps iz Baltimorea, a onda smo krenuli na “stručnu analizu“.

- Znaš li da vam se ozlijedio Joe Flacco – upitao sam ga i pojasnio mu da sam vidio vijest da quarterback Baltimore Ravensa neće moći trenirati tri do šest tjedana. Tu sam vijest vidio prije puta u Budimpeštu.

- Dobar je on, ali je preplaćen – odgovorio je Amerikanac, a onda sam se ja prisjetio dva konferencijska finala između New Englanda i Baltimorea i Super Bowla ove godine u kojemu su Patriotsi izveli čudesni preokret protiv Atlante.

- Ja sad živim u Atlanti, studirao sam na Georgiji. Atlanta sad ima novi stadion – spreman je bio američki plivač, koji nas je pitao vole li Hrvati NFL.

Odgovorili smo mu da ima ljudi koji to prate u Hrvatskoj. Jako se iznenadio kad smo mu to rekli, a kad smo mu pokazali da imamo obje šampionske majice Patriotsa iz dva posljednja Super Bowla još se više iznenadio.

Pozdravili smo se, on je nama zaželio sreću u polufinalu, a ja njima i njemu sreću na plivačkom bazenu. Priznajem, nisam točno znao s kim pričam, ali sam skužio tko je bio u pitanju nekoliko sati kasnije.

Gledam TV prije vaterpolskih polufinala. Zlatnu medalju prima Chase Tyler Kalisz. Svira američka himna u čast čovjeka koji je postao svjetski prvak na 200 mješovito.

Nasmijao sam se i sam sebi rekao, pa danas sam pola sata pričao sa svjetskim prvakom, čovjekom koji je lani na 400 mješovito bio drugi na Olimpijskim igrama u Riju. Nisam znao da sam pričao s njim, ali poželjeli smo mu sreću, a i on nama. Amerikanac je bio sretan Hrvatima, Hrvati Amerikancu.