Pozovi rundu tamo svima! Na mene, naravno. Možeš i dvije, vikao je na mobitel prijateljima u Kotoru Draško Brguljan, potom malo zastao, promislio...
- Ma reci im neka pišu na mene, sad nemam. Čim dobijem neki novac, platit ću.
On je nekoliko minuta prije toga postao europski prvak unatoč tome što se vjerojatno više ni ne sjeća kad je zadnju put dobio plaću. Uostalom, kao i njegovi suigrači.
- Nadali smo se da će netko od nas dobiti nagradu za najboljeg igrača turnira (17.000 eura!) i dogovrili se da bi taj častio - rekao je Brguljan, ali na žalost, ni tu nije bilo sreće.
Točnije, pravde. Najboljim su proglasili Tempestija, golmana poraženog Recca, što je prilično smiješno s obzirom na to da nije branio nešto posebno, a niti je njegova momčad iz Rijeke otišla sa zlatom. Ali pobjednika su birali novinari, a talijanskih je bilo najviše...
No ova momčad Primorca ima nešto što je u današnjem profesionalnom sportu prava rijetkost. Oni ne igraju vaterpolo da bi živjeli nego žive da bi igrali vaterpolo. 
- Kad smo osvojili prvenstvo Crne Gore, slavili smo tjedan dana. Ovaj put slavit ćemo barem dvostruko više - rekao je Pasković, a slično razmišljaju apsolutno svi. Nitko od njih ni u jednom trenutku nije spominjao novac.
A i da jest, badava im. Predsjednik kluba je zbrisao, navodno je negdje u Italiji. Da se pojavi među igračima, ne bi se dobro proveo.

KISS ČUDO U BAZENU, JOŠ VEĆE IZVAN NJEGA
Mađar u redovima Primorca osvojio je olimpijsko, svjetsko i europsko zlato, sad i Euroligu. Doktorirao je pravo, svira klarinet, ima svoj bend, a nakon finalne utakmice davao je intervjue na engleskom, mađarskom, talijanskom i - tečnom crnogorskom.