Prije točno godinu dana jedna lijepa tradicija otišla je u povijest, nakon 20 godina humanitarni malonogometni turnir "Četiri kafića – memorijal Dino Petrinović", otišao je u povijest pa će ljubitelji nogometa u Splitu danas morati pronaći neko drugo mjesto za izlazak i zabavu...
POGLEDAJTE VIIDEO:
Nažalost, iako je turnir bio iznimno popularan, organizatori su se zasitili, bilo im je teško na svojim leđima iznositi teret turnira koji je iz godine u godinu rastao i na koncu prerastao ono što je bio na svom početku - prijateljsko odmjeravanje snaga četvorice prijatelja, vlasnika ugostiteljskih objekata.
Iza nas je 20 turnira i 60 odigranih utakmica na kojima je nastupilo 435 igrača i jedna igračica. Njih 135 zabilo je ukupno 335 golova i jedan autogol, a 195 ih je osvojilo barem jedan turnir. Ali unatoč svemu navedenom nikad nismo dobili odgovor na pitanje u kojem se splitskom kafiću okupljaju najbolji nogometaši. Za one koji ne poznaju povijest turnira "Četiri kafića" spomenimo kako je sve započelo na jednoj jutarnjoj kavi, na kojoj se povela rasprava upravo oko toga.
Svatko od gazda imao je svoje mišljenje i argumente, pa su Ivica Mornar, Damir Karaman, Dino Petrinović, Gordan Boljat, Marko Bralić i Denis Vrvilo odlučili to pitanje razriješiti onako kako i dolikuje istinskim ljubiteljima baluna - na terenu. Organizirali su turnir na kojem su četiri najpopularnija splitska kafića nastupila sa svojim gostima, nakon prvoga su organizirali i drugi, pa treći..., preselili su ga u veću dvoranu, pa u Spaladium Arenu, dovodili sve bolje i poznatije igrače...
Priča se nezaustavljivo širila, neki su kafići otpadali, drugi ulazili u đir i na turnir, mijenjali su se gazde i igrači, ali odgovor nismo dobili. Za neke je najbolji Kauri koji je osvojio najviše turnira pod istim imenom, za druge su najbolji Keto i Gogo koji su na turniru od početka, ali s različitim imenima lokala, za treće je to...
Za većinu onih koji su dolazili na turnir pitanje najboljeg odavno je postalo suvišno, pogubilo se negdje po putu, otprilike u vrijeme kad su i organizatori shvatili da je humanitarna nota turnira u stvari najvažnija, da je preko 100.000 gledatelja na tribinama i preko četiri milijuna doniranih kuna za potrebe Centra Mir u Rudinama puno vrjednije od priznanja da baš u njihov lokal zalaze najbolji nogometaši.
Uostalom, na to pitanje definitivan odgovor nikad nismo dobili, a prikupljena sredstva i pomoć potrebitima ostaju opipljiva i trajna uspomena na lijepu tradiciju koja im može služiti na čast i ponos. Kao uostalom i dvije monografije i dokumentarni film "Mali balun – veliki ljudi" posvećeni ovom jedinstvenom turniru.
Statistika kaže da je najviše puta na turniru, čak 19 nastupio Ivica Mornar, da je sedam turnira osvojio Kauri, da je najtrofejniji trener Armando Marenzi s četiri osvojena turnira, najtrofejniji igrač sa šest trofeja je Marko Livaja koji predvodi i najbolje strijelce s 24 gola, da su prestižni naslov najboljeg igrača na turniru po dva puta osvajali Stanko Bubalo i Marko Livaja, da je naslov najboljeg strijelca osvajao najviše, tri puta Ivan Perišić, a naslov najboljeg golmana po tri puta Stipe Pletikosa i Božidar Radošević...
Što se tiče igrača koji su nastupili, organizatori kažu da su od hrvatskih igrača nastupili manje-više svi koje su zvali osim Alena Bokšića koji je zbog problema s koljenom davno bio odustao od nogometa i Luke Modrića. Od manje-više svih "vatrenih" iz Francuske, Bobana, Prosinečkog, Asanovića, Jarnija, Stanića, Bilića, Štimca, Šukera...
Preko igrača Hajdukove zlatne generacije koja je igrala četvrtfinale Lige prvaka, Gabrića, Vučevića, Andrijaševića, Vulića, Ercega, Računice, Pralije, Rapaića, Mornara... do većine igrača Hajduka i brojnih legendarnih igrača poput Džeke, Zahovića, Schifa, Rakitića..., kao i mladih budućih zvijezda koje su prije nastupile na turniru nego li su postali standardni seniori, poput N. Kalinića, Livaje, Perišića, Pašalića... Posebnu notu turniru su davali i izbornici Poklepović, Blažević, Bilić, Kovač, Dalić...
Nažalost, svakoj lijepoj priči dođe kraj, pa je tako došao i ovoj. Kod Moke, Keta, Goge, Vrkija i Karamana došlo je do zasićenja, ali nisu zaboravili one koji su u potrebi. Prije nekoliko dana posjetili su ravnatelja Centra Mir, ustanovi kojoj su donirana sva sredstva skupljena na turniru. I baš kao što kaže naslov dokumentarnog filma posvećenog turniru "Mali balun – veliki ljudi", turnir su pokrenuli i 20 godina ga održavali ljudi velikog srca, ne samo za balun, nego i za sve one kojima je pomoć potrebna. Hoće li se i u kojem obliku turnir opet organizirati pitanje je koje muči sve ljubitelje nogometa u Splitu, na koje nema odgovora...
Sličan humanitarno-malonogometni spektakl ove je godine vrlo uspješno organiziran u Ljubuškom, možda će klica humanosti proklijati u još kojem gradu u kojem žive poznati sportaši...