Tajland u prijevodu znači slobodna zemlja. Jedina je to država u jugoistočnoj Aziji koju nikad nisu okupirali Europljani. Nazivaju je još i zemljom osmjeha jer su Tajlanđani poznati po tome što se jako puno smiju. Šimun Damjanović (24) očigledno nije tajlandsko ime i prezime, ali i njegov boravak na Tajlandu prolazi u smijehu i veselju. Mladi profesor povijesti iz Dubrave posljednjih mjesec dana proveo je na Tajlandu i došao do velikog uspjeha.
Šimun se, uz fakultet, bavi tajlandskim boksom, a u karijeri je upisao devet amaterskih borbi. Otišao je na Tajland kako bi se mjesec dana posvetio treninzima i iskusio drugačiju kulturu života. Nije ni očekivao da će se u Zagreb vratiti s pojasom.
- Nije mi bilo u planu odraditi borbu, ali znali smo da postoji mogućnost. Trenirali smo u Chinnarach akademiji na otoku Koh Phanganu. Trenirali smo dva puta dnevno po dva sata. Kada smo moj trener Sandrino Starčević i ja vidjeli pojas i da postoji mogućnost da se borimo za njega, rekli smo da ćemo ga donijeti u našu dvoranu u Zagreb.
Šimun se borio za naslov prvaka otoka Koh Phanganu, odnosno titulu Cinnarach arene. Protivnik mu je bio Sangmorrakotu iz Bangkoka, borac s više od 150 profesionalnih mečeva.
- Bilo me strah prije borbe. Primijetili su to svi oko mene. Kada sam ušao u ring, pogotovo kada je krenula druga runda, počeo sam dobivati samopouzdanje i sve je išlo u moju korist. Bilo je puno ljudi u dvorani i imao sam veliku podršku.
Iako sada ima puno razloga za osmjeh i veselje, boravak na Tajlandu nije bio lagodan. Šimun se nekoliko dana prije borbe otrovao hranom i završio u bolnici. Imao je temperaturu 40...
- Ne znam kako sam se otrovao hranom, ali bilo je užasno. Imao sam temperaturu i bio u jako lošem stanju. Nikada u Hrvatskoj nisam prespavao u bolnici, a sada sam došao na Tajland i tu proveo tri dana u bolnici - rekao nam je Šimun.
S njim je na Tajland otputovao njegov trener Sandrino Starčević trener iz Muay Thai Academy Zagreb i predsjednik Zagrebačkog saveza tajlandskog boksa. Ni Sandrino nije bio bolje sreće, on je nekoliko dana prije borbe također dobio temperaturu. Ali pobijedili su i bolesti i temperature, ali i iskusnog Tajlanđanina, i to na kakav način...
Šimun je protivniku plasirao lakat u glavu. Tajlandski boks nazivaju sportom osam udova jer se u njemu smiju koristiti ruke, noge, laktovi i koljena, a baš su laktovi Šimunovo najubojitije oružje.
- To je Šimunova specijalnost. On je ljevak i protivniku kontra gard nije nikako odgovarao. Prvo sam mislio da ga je počistio u klinču, ali onda sam vidio lokvu krvi. Šimun je skinuo pojas i otišao do suparnika ispričati se. Ja sam ga pitao "Zašto mu se ideš ispričavati?" A on mi kaže "Nisam ga htio tako jako, ovo je ipak samo sport". Dok su ga šivali Šimun se cijelo vrijeme ispričavao - rekao nam je njegov trener Sandrino Starčević.
Protivnik je ležao gotovo četiri minute, a zaradio je i četiri šava. Dobio je uspomenu na profesora povijesti iz Dubrave. Za Šimunovu borbu do samog kraja nisu znali ni mama ni tata.
- Otac je saznao četiri dana prije meča. Mama je saznala dan ranije. Roditelji brata, sestru i mene podržavaju u svemu, ali nije im drago vidjeti me u ringu. Nisam im želio nabijati stres jer sam završio u bolnici i nisam želio da se brinu još oko i oko borbe.
Muay Thai u Zagrebu je sve popularniji, a Šimunova pobjeda na Tajlandu, na izvornoj sceni ovog sporta, daleko je odjeknula. Motivirat će to mlade borce da dožive iskustvo kakvo je doživio i Šimun. Osim znanja ove jako teške vještine, Šimun je pokazao hrabrost ući u ring s profesionalnim borcem u dalekoj zemlji. I to je najveća pobjeda.
A kako Šimun balansira privatne i sportske obaveze?
- Nikako, haha - našalio se Šimun, pa dodao:
- Ove godine planiram završiti faks. Posljednja sam godina i nadam se da ću u rujnu početi predavati.