Moji najveći uspjesi? Uh... Treneru, može pomoć? Ma, ja vam to zaboravim, haha..., priča nam veselo Marija Malenica (32), koja je blizu da ispiše hrvatsku boksačku povijest.
Trener je Ante Matas i bez problema je izrecitirao:
- Zlato na Kupu nacija, 12. na rang listi boksačica do 64 kg, dva srebra na Prvenstvu Balkana, srebro na Svjetskom kupu, niz godina hrvatska prvakinja i sad zlato na Prvenstvu Balkana.
I ne samo da je Marija prošli vikend u Zagrebu osvojila zlato do 60 kg nego je dobila i nagradu za najbolju boksačicu Balkana.
- Iznenadio me broj natjecatelja, a ždrijeb mi je bio dobar i u finalu sam pobijedila Ruskinju Nataliju Sandinu, bivši prvakinju Europe, koja boksa za Srbiju. Bilo je puno klinča i puno udaraca, ja sam ih zadala malo više, haha.
Je li to inače vaš stil borbe, puno razmjena udaraca?
- Kako vrijeme ide, moj je stil sve više tempa i udaranja. Nekad me srce povede, trebam više slušati trenera...
A povijest hrvatskog boksa Marija bi mogla ispisati idući mjesec ako se preko kvalifikacija plasira na Olimpijske igre. Šansu imaju Nikolina Ćaćić i ona, šansu da postanu prve hrvatske boksačice na OI.
- Ovdje sam pobijedila 13. na svjetskoj rang listi, a u kvalifikacijama me čeka 16. pa je ovo bilo jako motivirajuće. Prije tih kvalifikacija još idem na prijateljske mečeve protiv Mađarske i Italije.
Marija Malenica i Nikolina Čačić, naši aduti za OI
Bila je i na onom nesretnom kvalifikacijskom turniru za OI u Londonu, koji je prekinut u ožujku 2020. zbog masovne zaraze korona virusom.
- Baš večer prije mog meča sve je bilo otkazano, što mi je čak i dobro došlo, dobila sam vremena da se pripremim. Ja se tad nisam zarazila, moj trener jest, a ja sam virus pokupila u prosincu u Njemačkoj pa deset dana bila u izolaciji i trenirala u hotelskoj sobi. Baš je bilo lipo, odmorila sam se, čitala knjige...
Marija boks trenira četiri godine.
- Zapravo, počela sam s boksom pa sam prešla na kickboks i nakon 17 godina vratila se boksu. To je to, boks je život, uvijek mi je bio draži, ali okolnosti su me natjerale da promijenim sport.
Okolnosti?!
- Ha, što radoznalost, što više mečeva koje sam u to vrijeme imala u kickboksu. Pa sam na neko vrijeme otišla iz Hrvatske...
Zbog sportskog napretka?
- Zbog sporta i radoznalosti. Najprije sam živjela u Parizu pa u Amsterdamu, gdje sam puno napredovala u kickboksu, pa pet mjeseci u Tajlandu i zadnje u Londonu. Da, i kratko u Dublinu, ali samo četiri mjeseca, a ispod godine dana se ne računa, haha. U klubovima sam skupljala iskustvo, svugdje sam radila kao fitnes trener, s rekreativcima, i naučila sam se snalaziti.
Radila je i u jednom amsterdamskom coffee shopu, kako je sama rekla u jednom intervjuu: 'Do 17 sati prodavala travu, a onda na trening'.
- Da, to je bilo na početku, kad sam tek došla u Amsterdam, taj se dio treneru baš ne sviđa, haha. Dok se nisam snašla i položila tečaj za fitnes trenericu.
I, gdje je bilo najljepše živjeti?
- Sve je imalo svoje čari, vratila bih se svugdje, a za uživanciju je ipak najbolji Tajland.
Završila je gimnaziju i upisala fakultet, ali ga nije završila.
- Imam ambicije, ali sad je fokus na OI. Sad u Splitu i ne radim jer treniram dva puta dnevno, a Grad Split i Hrvatski boksački savez omogućili su mi stipendiju te zahvaljujući njima, mom treneru, kao i splitskom FizioSportu i Diomedu, ne moram raditi i živim skromno i sretno. Prvi put imam sve u životu.
Jeste li agresivna i izvan ringa ili sve ispucate na treninzima i natjecanjima?
- Sve ispucam na treninzima i natjecanjima, izvan ringa ne mogu biti mirnija, samo priroda, more, laganica. Volim i na selo, među životnje, na otoke, samoću...
I planira dugu karijeru.
- Ako Bog da i odem na OI, u rujnu imam Svjetsko prvenstvo i onda bih u profesionalnu karijeru. Dok imam mogućnosti, volje i zdravlja, boksat ću. Ovo je tek početak, imam 32 godine, ne namjeravam se udavati...
Nikad?
- Ajde, možda nekad, u Las Vegasu, haha...