Protekla sezona za mene nije mogla biti bolja, pamtit ću ju po mnoštvu lijepih i teških trenutaka - kaže nam Roko Prkačin (16), jedan od najvećih talenata hrvatske košarke.
Roko Prkačin iza sebe ima nevjerojatnu sezonu u kojoj je stigao do pet velikih trofeja. Mladi košarkaš Cibone u jednoj je sezoni osvojio zlato na Europskom prvenstvu do 16 godina, juniorsku ABA ligu, pa naslov prvaka Hrvatske u kadetskoj, juniorskoj i seniorskoj konkurenciji. A čak četiri puta (Euro U16, juniorska ABA liga, kadetsko i juniorsko prvenstvo) Prkačin je proglašen najkorisnijim igračem (MVP). Toliko o dominaciji sina Nikše Prkačina.
No, opet nije nam odmah bilo jasno, koji su to bili teški trenuci za 16-godišnjaka koji je u sezoni osvojio pet trofeja!?
- Haha, bilo je puno teških trenutaka, naporno se treniralo, a nije mi bilo lako kada sam se prebacio u seniore. Da, bilo je u problema u toj prilagodbi, ali u svakom slučaju ne mogu se žaliti, prelijepi su dani, još ljepša godina iza mene.
Što biste mijenjali iz prošle godine?
- Ma baš ništa, ne bi promijenio niti najmanju sitnicu, niti jedan detalj iz te sezone. Svaki koš i svaki promašaj su me učinili još jačim, danas se s guštom sjetim čitavog ubijanja na pripremama iz prošloga ljeta, ali sve je kroz sezonu došlo na naplatu. I ništa u cijeloj godini ne bih mijenjao.
Koliko ste utakmica uopće odigrali prošle sezone? Osjećate li možda i kakav umor?
- Uh, nemam pojma koliko sam utakmica odigrao, nisam ih brojao, ali bilo ih je jako puno. Umor? Da, osjećam mali umor, ali mogu i dalje igrati, trenirati, s time nikada nisam imao nikakvih problema. Malo jesam umoran od cijele sezone, ali nije sada da mi treba veliki odmor. Tek mali predah, pa idemo dalje, treba i ovoga ljeta s reprezentacijom ići u nove pobjede.
Pred vama je na rasporedu Europsko prvenstvo do 18 godina koje se ovoga ljeta održava u grčkom Volosu...
- Očekivanja? Uh, ne znam što bi tu rekao, ali sigurno da mi i u Grčkoj 'pucamo' na medalju.
Vratimo se još malo prošloj sezoni, kakva su bila vaša razmišljanja, kakve ste imali ciljeve prošloga ljeta?
- Uh, onako, sve je išlo korak po korak. Prvo sam razmišljao hoćemo li osvojiti kadetsko prvenstvo Hrvatske, pa sam onda i razmišljao o juniorskom prvenstvu. Nisam znao kvalitetu drugih momčadi, ali sam želio ta dva naslova. A sada kada prođem pokraj Cibonine porte - ne vjerujem. Vidim pet osvojenih trofeja, a još mi nije ni došlo do glave što sam sve osvojio prošle sezone. Za mene je to bila sezona iz snova, pitanje je hoću li ikada moći nadmašiti ovakvu statistiku. Ma sada mogu komotno i u mirovinu, haha.
Koliko ste vi danas bolji igrač nego prošloga ljeta?
- Iskreno, ja to uopće ne osjećam. OK, prepoznajem da neke situacije sada radim bolje nego prije, ali nemam taj dojam da sam sada bolji nego lani. Često mi ljudi govore kako sam iskočio, napravio veliki iskorak, ali ja toga nisam svjestan. Možda mi se samo 'potrefilo'.
Na čemu još morate najviše raditi?
- Na obrani! Moramo popraviti obranu i obrambeni skok, tu se osjeti velika razlika kada dođete u seniore. I znam, tu još malo 'štekam'. A samo ću preko kvalitetnije obrane dobiti više minuta na seniorskoj razini. Moram raditi i na šutu, ali obrana je ključ svega.
Proteklih dana vratili ste se i s kampa NBA "Košarka bez granica" koji je održan u Latviji. Kako je tamo bilo?
- Sigurno jako lijepo iskustvo, odradio sam tamo i neki trening, ali lijepo je vidjeti najbolje košarkaše iz generacije, najbolje europske talente na jednom mjestu.
Jeste li osjetili da ste prošle sezone, na krilima brojnih uspjeha, u pojedinim trenucima i malo 'poletjeli'?
- Iskreno, bilo je i toga. Neću ništa glumiti, svjestan sam ja i toga, ali takvih situacija nije bilo puno. I sada nisam u fazi da visoko 'letim'. Meni je uvijek ista misao u glavi, uvijek si zamislim kao da sam 'ispod' nečije razine, a onda sam još motiviraniji, želim svima pokazati da sam 'iznad'. I da vrijedim više.
Nedavno nam je i Damir Markota rekao kako su vaši dvoboji "jedan na jedan" prava makljaža...
- Uh, tu šake lete na sve strane, tu nema nikakvog popuštanja. Naravno, sve je u prijateljskom tonu, ali ne mogu vam ni opisati kakva su to hrvanja ispod koša. A baš mi se s njim i najveći gušt 'pohrvati'. Rezultat? Ma mislim da smo tu negdje, otprilike je neodlučeno.
Sada ste se našli i na seniorskom popisu hrvatske reprezentacije za Ljetnu ligu...
- Plan je da s reprezentacijom provedem deset dana, a onda se ipak okrenem obvezama u U-18 reprezentaciji. Ma gledajte, za mene je to velika, nevjerojatna čast, ipak sam na popisu seniorske reprezentacije. A bit će jednoga dana prilike i za veće stvari, za ozbiljnije role u seniorskoj vrsti.
Vaša očekivanja od sljedeće sezone?
- Iskreno, ne očekujem ništa manje od ovoga, najvažniji je još jedan seniorski naslov s Cibonom. Moj je cilj raditi najviše što mogu, na svakom treningu dati sve od sebe, a onda što zaslužim - zaslužim. A sada sam se i malo navikao na trofeje, neka se tradicija nastavi, haha.
Prepoznaju li vas u Zagrebu na ulici?
- Pa ima djece koja me onako prate, ponekad mi priđu i neki stariji ljudi, pa čestitaju na cijeloj sezoni. Iskreno, drago mi je zbog toga, košarka je kod nas pala na popularnosti, veseli me kada vidim da nas netko još prati.
Cedevita je (ne)očekivano napustila Zagreb i preselila u Ljubljanu...
- Nemojte me to pitati, ne želim se miješati u takve odluke.
Koji vam je najdraži trenutak ili neki koš iz prošle sezone?
- To je sigurno bilo ono zakucavanje na Europskom prvenstvu, poslije toga sam bio 'lud', ponijela me euforija, pucao adrenalin. Nije bitno ni to zakucavanje, već je to bio koš za pobjedu u finalu. A to zlato s Europskog prvenstva je obilježilo našu generaciju. Kod nas je vladalo pravo zajedništvo, a to što meni mnogi pridaju najveće zasluge za to zlato - nema veze s vezom. Vjerujte, kod nas su i prvi i dvanaesti igrač bili jednaki. Kao i izbornik, stručni stožer, fizioterapeuti... Baš smo svi jednako zaslužni za to zlato. Možda mi je i zbog toga to nekako najdraži trofej iz prošle godine.
Zadnji put ste nam rekli kako ništa ne znate o ponudama inozemnih klubova. Kakvo je sada stanje?
- Pravit ću se da i dalje ništa ne znam, haha - sa smiješkom je završio Roko Prkačin, a onda na pitanje Golden State Warriorsi ili Toronto Raptorsi bio jasan:
- Toronto Raptorsi. Čak niti ne pratim finale NBA lige previše, ali u ovoj sam seriji za Toronto. I da, uvijek bi birao Kawhija Leonarda prije Stepha Curryja