Dva tjedna prije Eura nisu ni znale gdje će igrati. A u Dansku su otišle tiho, bez ikakve pompe. Radile su u tišini, bez ikakvog pritiska i nekog posebnog imperativa. Cilj je bio samo pokazati se u što boljem svjetlu, dati sve od sebe. I što su napravile? Napravile su čudo.
Hrvatske rukometašice su prvo srušile Mađarsku, a onda i svjetske prvakinje Nizozemke za plasman u drugi krug Eura! To se posljednji put dogodilo prije deset godina, a posljednju pobjedu na EP-u prije turnira u Danskoj naše rukometašice su ostvarile prije šest godina.
- Sretna i ponosna, ne znam što bih rekla. Sve smo dale maksimum, ipak su to svjetske prvakinje. Danas smo dokazale da sve igramo jedna za drugu, da igramo timski. Osigurale smo prolaz dalje, drago mi je da su se svi malo dignuli, jer kad smo otišle na prvenstvo, praktički se nije ni znalo. Malo ćemo proslaviti večeras, a onda se okrećemo Srbiji i želimo prenijeti četiri boda dalje - rekla je fantastična Tea Pijević koja je izludila Nizozemke na golu te uhvatila nekoliko živih lopti.
Već sad su ostvarile plasman u drugi krug, a još im preostaje utakmica protiv Srbije koja se igra u utorak. Ako i to dobiju, prenijet će četiri boda u drugu fazu što je ogroman uspjeh. Šanse za plasman u polufinale će biti sve veće. No ne treba brzati.
Naše rukometašice su došle u Dansku bez ikakvog pritiska. Došle su igrati rukomet, uživati u njemu i pokazati se u najboljem svjetlu. To i rade i svi ovi rezultati su posljedica toga. Fantastična timska kemija koju je stvorio izbornik Nenad Šoštarić dok većina javnosti nije ni znala da se igra prvenstvo u Danskoj. Radio je u tišini i napravio čudo. Odveo naše rukometašice do možda i najveće pobjede u povijesti naše reprezentacije.
Sada je sve otvoreno, reprezentativke odlaze u otvorenu bitku za završnicu što bi bio najveći uspjeh u povijesti.
No koji su najveći uspjesi naše reprezentacije?
Dugo naše reprezentativke nisu ostavile trag na velikim natjecanjima, a prvi put smo se na rukometnu mapu svijetu upisali 1994. godine na Europskom prvenstvu u Njemačkoj kada nam je izbornik bio Vatromir Srhoj.
Naše rukometašice su skupine završile iza snažne Danske i Norveške, a u susretu za peto mjesto bili smo bolji od Rusije 27-26. Pod istim izbornikom došli smo i do šestog mjesta na SP-u 1997. godine koje se također igralo u Njemačkoj. Naše rukometašice su izdominirale Norvešku, Francusku, Bjelorusiju, Kanadu i Uzbekistan te uz maksimalni učinak prošle u drugi krug.
U osmini finala su se lako obračunale s egzotičnom Angolom (30-22), ali u četvrtfinalu su naletjele na kasnije svjetske prvakinje Dankinje predvođene sjajnom Anjom Andersen protiv kojih nisu imale šanse. Prvenstvo smo završili na šestom mjestu, a naš najbolji strijelac bila je Klaudija Bubalo (danas Klikovac) koja je zabila na turniru 52 gola.
Na Svjetskom prvenstvu 2011. godine u Brazilu imali smo sjajnu generaciju koja je godinama nosila reprezentaciju. Predvodila nas je izvanredna i u to vrijeme jedna od najboljih igračica svijeta Andrea Penezić, bile su tu i golmanica Jelena Grubišić, sjajna Miranda Tatari, Kristina Franić, Maja Zebić, Vesna Milanović-Litre. Vodio ih je Vladimir Canjuga.
Naše rukometašice su izgubile samo od Danske, u skupini pobijedile Švedsku, Obalu Bjelokosti, Urugvaj i Argentinu za prolazak u osminu finala. Tamo smo teškom mukom u pravoj drami svladali Rumunjsku 28-25, a u četvrtfinalu nas je čekao najgori mogući protivnik. Norvežanke, koje su tada vladale svjetskim rukometom, bile su prejake i pobijedile su 30-25. Završili smo na kraju na sedmom mjestu, a naša Andrea Penezić utrpala je čak 49 golova na prvenstvu.
S velikim očekivanjima rukometašice Vladimira Canjuge ispraćene su na Olimpijske igre u Londonu 2012. godine. Pale su Rusija, Crna Gora, Angola i Velika Britanije, no Brazilke su bile prejake pa smo se morali zadovoljiti drugim mjestom. U četvrtfinalu opet nismo imali sreće, došle su nam Španjolke koje su pobijedile 25-22 i na kraju osvojile broncu.
I bio je to posljednji plasman u drugu fazu nekog velikog natjecanja. Očekivanja su u međuvremenu splasnula, promijenili su se izbornici i igračice. I tako sve do Nenada Šoštarića koji je napravio pravo malo čudo. Stvorio je pravu klapu, tim koji uvijek izbaci nekog pojedinca. Protiv Mađarske je to bila Ćamila Mičijević, protiv Nizozemske Larissa Kalaus, ali svoj obol uvijek da nevjerojatna golmanica Tea Pijević.
Plasman u drugi krug je ostvaren. I ne, nećemo potencirati neki veliki rezultat i stvarati dodatan pritisak rukometašicama jer one su svoje obavile. Opet su privukle sve Hrvate uz televizore kada igra hrvatska ženska rukometna reprezentacija. Srušile su Mađarice i aktualne svjetske prvakinje Nizozemke. Svoj posao su odradile, a sve ostalo što dođe uz to je ogroman bonus.
Prvo je bitno pobijediti Srbiju, a onda pokazati se u najboljem svjetlu u drugoj fazi!