To je to što me zanima!

Prije 18 godina napustio nas je legendarni Krešimir Ćosić...

Uprava KK Zadra u subotu je položila vijence ispod Krešinog spomenika pokraj dvorane Višnjik. Ćosić je 25. svibnja 1995. godine izgubio bitku s rakom limfoma
Vidi originalni članak

Na današnji dan prije 18 godina hrvatska košarka i sport ostali su bez jednog od najvećih sportaša u povijesti Krešimira Ćosića. Legendarni košarkaš Zadra preminuo je 25. svibnja 1995., a u subotu je Uprava kluba obilježila obljetnicu polaganjem cvijeća pred Ćosićevim spomenikom koji se nalazi ispred dvorane na Višnjiku.

Krešo je preminuo u 47. godini u Baltimoreu u SAD-u nakon teške borbe s rakom limfoma.

U Zadru je osvojio prvi trofej, sa svega 17 godina 1965. No Ćosić je svoje mjesto pronašao i u Ciboni s kojom je osvojio jedan Kup kupova i tri prvenstva. Košarkaškog je majstora put odveo u Ameriku. Nakon četiri sezone u Zadru Ćosić se otisnuo preko oceana i do 1973. igrao u SAD-u na Sveučilištu Brigham Young. Koliko je bio važan član momčadi Cougarsa dokazuje dres s njegovim imenom koji i dan danas čuvaju u prostorijama Sveučilišta.

Ćosić je bio i prvi neamerikanac kojeg su uzeli na draft u NBA, a uvršten je i u All American sastav kao jedini Europljanin. No karijeru u NBA-u ipak nije izgradio. Odlučio se vratiti u Hrvatsku i to ponovno u Zadar.

S državnom reprezentacijom, za koju je nastupio 303 puta, osvojio na europskom prvenstvu prvo (1973., 1975.,1977), drugo (1969., 1971., 1981.) i treće mjesto (1979.), na svjetskom prvenstvu prvo (1970., 1978.) i drugo mjesto (1967., 1974.), a na Olimpijskim Igrama zlatnu (1980. u Moskvi.) i srebrnu medalju (1968. u Mexico Cityju., 1976. u Montrealu).

Karijera ga je odvela i u Sloveniju i Italiju, a na kraju i do trenerske klupe. Vodio je splitsku Jugoplastiku, Dietor iz Bologne i AEK.

Kao trener vodio je čak 83 puta reprezentaciju Jugoslavije osvojivši srebro na Olimpijskim igrama u Seoulu 1988., te broncu 1986. na Svjetskom prvenstvu i godinu kasnije na Europskom.

Nebrojeni uspjesi donijeli su mu 1996. i mjesto u Kući slavnih. Time je postao tek treći strani igrač koji je dobio tu čast.

Idi na 24sata

Komentari 12

  • Tomo10 25.05.2013.

    Krešo i Dražen neće umrijeti nikada.

  • Mozak 25.05.2013.

    Div, velikog srca i dječjeg osmjeha ! Počivaj u miru, dragi Krešo !

  • nailinbrain 25.05.2013.

    Kad sam imao 7 godina htio sam biti Krešo Ćosić, a nešto kasnije kada sam ubacio prvu loptu u koš ja sam već bio Krešo Ćosić. A njegov nevjerojatan osmijeh, uvijek, u svakoj prilici i nakon svakog koša mi je cijeli život pred očima i kada ponekad pomislim da nekim ljudima trebam uzvratiti mrkim pogledom ili agresijom, ipak si kažem, budi Krešo Ćosić, uzvrati osmjehom, baš onim kojim je on osvajao sve sportaše, sve gledatelje i sve ljude oko sebe.

Komentiraj...
Vidi sve komentare